Stanislaw Czajkowski, Žetva, 1910.

Stanislaw Czajkowski
(1868. – 1954.)
Žetva, 1910.
ulje na platnu
72,2 x 98,3cm
MG-1193

Slika Žetva iz 1910. godine paradigmatska je za slikara čije riječi najbolje ocrtavaju osobni stav prema umjetnosti: Umjetnik je poput pčele: prikuplja dojam ljepote o kojoj se danas tako rijetko govori. (…) Moral umjetnika je pouzdanost u radu: istraživanje i sintetiziranje teme i produbljivanje slikarskog umijeća, izbjegavanje šablona, blasfemije i površnosti rada. Ljetni motiv dobre ljetine, slikan je neposredno u prirodi nakon studija kod modernističkog slikara Jana Stanisławskog (1860. -1907.). Gusti sivi oblaci koji su se nadvili nad prikazom žetve podsjetnik su na ranija slikareva simbolistička djela.
Czajkowski je najprije pohađao slikarski tečaj kod Wojciecha Gersona (1831. -1901.), izrazitog predstavnika poljskog realizma. Studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Krakovu te kasnije na minhenskoj akademiji i Académie Julian u Parizu. Nakon povratka iz Pariza nastavlja studij kod Jana Stanisławskog koji će u slikarstvu Czajkowskog ostaviti najdublji trag. Omiljeni motivi su mu pejzaži i ruralne scene.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Mihovil Krušlin, Pogled na Zagreb, 1910.

Mihovil Krušlin
Pogled na Zagreb, 1910.
ulje / drvo, 18 x 47 cm
MG-484

Nakon prvih slikarskih poduka kod Jose Bužana, Mihovil  Krušlin (1882.–1962.) upisao je i završio 1911. godine Višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu kod Mencija Clementa Crnčića. Potom se usavršavao u Parizu i Italiji. Samostalno izlaže u Zagrebu počevši s 1910. godinom, a sudjelovao je i na izložbama Saveza jugoslavenskih umjetnika „Lada“ u Zagrebu 1912. i 1920 godine te u Osijeku 1921. godine. Priređene su mu dvije retrospektivne izložbe: u Brdovcu 1976. godine te u Zagrebu 1982. godine.

U svome je slikarstvu Krušlin nastavio tradiciju akademskog realizma i plenerizma, bez upliva avangardnijih tendencija. U kritici se osobito ističe likovna vrijednost njegovih lirskih akvarela profinjene tonalne gradacije. Tematski se bavi pretežito pejzažem i vedutom s prikazima hrvatskih krajeva. Maleno ulje na drvu Pogled na Zagreb iz 1910. godine na horizontalnom formatu prikazuje vedutu Zagreba noću. Panoramske, noćne vedute gradova slikane mrljastim nanosom boje osobito su značajne u talijanskoj tradiciji macchiaiola, s čijim se slikarstvom Krušlin mogao izravno susresti za svoga boravka u Italiji. Iako je riječ o konzervativnom pristupu temi i načinu slikarske studije u tradiciji 19. stoljeća, slika plijeni likovnom kvalitetom, izbalansiranim koloritom u rasponu od smeđih do plavičastih i ljubičastih noćnih tonova te vještim, skicoznim potezom kista.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti

 

 

 

Miroslav Kraljević, Autoportret sa psom, 1910.

Miroslav Kraljević
Autoportret sa psom, 1910.
ulje / platno, 111,7 x 85,7 cm
MG-776

Miroslav Kraljević (1885.–1913.) se nakon školovanja u Zagrebu i Gospiću upisuje na studij prava u Beč, kojega prekida kako bi studirao slikarstvo. Godine 1906/07. polazi privatnu školu grafičara Moritza Heymanna u Münchenu, a u svibnju 1907. godine primljen je na minhensku Akademiju kod Huga von Habermanna, gdje se druži s Josipom Račićem i Vladimirom Becićem (Minhenski krug). Nakon diplome, Kraljević se 1910. godine vraća u Požegu i intenzivno slika do rujna 1911., kada odlazi u Pariz. Ondje se upisuje na Académie de la Grande Chaumière, koju ubrzo napušta. Radi u Meštrovićevu, a potom u vlastitu atelijeru na Montparnasseu. Objavljuje karikature u satiričnom listu Panurge. Godine 1912. u Zagrebu priređuje prvu i za života jedinu samostalnu izložbu u salonu Ulrich. Umire od tuberkuloze 1913. godine.

Amblematski Kraljevićev Autoportret sa psom, naslikan u Požegi tijekom završne godine njegova münchenskog studija, prikazuje slikara uz vitalan lik životinje u odnosu očigledne privrženosti. Likovi su smješteni u intimni interijer sobe u kojem se u stražnjem planu ističu obrisi portreta Diega Velázqueza (1599.–1660.) kao jednog od Kraljevićevih slikarskih uzora. Pogled slikara i ovčara ispod njega sugestivno je usmjeren u promatrača. Kompozicija u tamnim tonalitetima još je uvijek tradicionalnog prizvuka, iako je vidljiv slobodniji i energičan potez kistom s naznakama specifičnog ekspresionističkog naboja.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.

Miroslav Kraljević, Podvezica, 1910.

Miroslav Kraljević
(1885. – 1913.)
Podvezica, 1910.
terakota
MG-786

Hrvatski slikar, grafičar i kipar, školovao se u Beču i Münchenu, a usavršavao u Parizu. Kao pripadnik tzv. Minhenskog kruga, uz Josipa Račića i Vladimira Becića, smatra se jednim od prvaka hrvatske likovne moderne umjetnosti. Nakon Akademije likovnih umjetnosti u Münchenu, od lipnja 1910. boravi u Požegi kod obitelji do odlaska u Pariz u rujnu 1911. godine. U požeškom ciklusu ostvaruje i svoj kiparski opus. Realistički oblikuje portret svoje nećakinje Ivane, reljefne portrete požeških književnika J. Jurkovića, E. Tomića i V. Babukića kao i portretnu plaketu svog oca.

Kraljevićeva umjetnička snaga u kiparstvu prvenstveno se odražava na figuralnim kompozicijama seoskih žena i muškaraca sklonih razvratu kao što su skulpture Tučnjava i Pijanci. Ova dinamična kiparska djela malih formata oblikovani su u pečenoj glini kao najpodatnijem mediju za ilustraciju  britke percepcije sekvenci razuzdane ljudske prirode. Njima prethodi skulptura Podvezica s koketnim stavom žene naglašene sirove putenosti minimalnih portretnih karakteristika s dijabolično razvučenim osmijehom na licu istaknutih jagodica i četvrtaste brade. Kraljević će ovu formu zrele požeške kokete izvijenog tijela s kupolastim oblikom krinoline razrađivati  u svojim brojnim pariškim varijantama crteža žena.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content