1909. – Nacionalni muzej moderne umjetnosti

Oton Iveković, Drvosječe, 1909.

Oton Iveković
Drvosječe, 1909.
ulje na platnu
120,5 x 120 cm
MG-373

Oton Iveković (1869.–1939.) učio je slikarstvo u Zagrebu kod Ferde Quiquereza, potom od 1886. godine u Beču kod Christiana Griepenkerla i Augusta Eisenmengera te, konačno, u Münchenu kod Wilhelma von Lindenschmita i u Karlsruheu kod Ferdinanda von Kellera. Radio je kao nastavnik crtanja na zagrebačkoj realnoj gimnaziji, potom na Obrtnoj školi od 1895. godine te na Umjetničkoj školi (poslije Akademiji) od 1908. godine. Iste je godine izabran za predsjednika umjetničkog društva Lada. Putovao je po Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj i Americi, a tijekom Prvog svjetskog rata djelovao je kao vojni slikar. Uz Mencija Clementa Crnčića, smatra se najznačajnijim predstavnikom historijskog slikarstva u Hrvatskoj, osobito onoga nacionalnog nadahnuća. Krajem života povukao se u Veliki Tabor u Hrvatskom zagorju.
Na kvadratnom formatu u sredini slike prikazana su dvojica drvosječa pri radu. Prizor je smješten u zimski ambijent šume, sa snijegom i golim deblima stabala. Tonalitet slike je sivkasto-srebrni i bijeli s primjesama smeđe i tamne bordo boje. Majstorstvo realističkog prikaza na tragu Gustavea Courbeta (1819.–1877.) gotovo da priziva svojevrsnu društvenu angažiranost. Ova neočekivana značajka, uz vrhunsku kvalitetu i vještinu njegove slikarske tehnike (osobito u pejzažu), iznova potvrđuju intrigantnu, poticajnu i dinamičnu višeslojnost Ivekovićeve umjetničke osobnosti koja poziva na nove i odvažne interpretacije njegova slikarstva koje bi rušile do sada utemeljene paradigme o umjetniku.

Tekst: dr. sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić© Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Robert Auer, Ženski portret, 1909.

Robert Auer
Ženski portret, 1909.
ulje / platno
68,4 x 45,4 cm
MG-366

Robert Auer (1873.–1952.) učio je slikarstvo na Obrtnoj školi u Zagrebu, Umjetničko-obrtnoj školi u Beču i na Akademiji u Münchenu, kamo odlazi 1895. i izlaže na izložbi Minhenske secesije 1896. godine. Sa suprugom slikaricom Leopoldinom Auer Schmidt, 1987. otvara privatnu umjetničku školu u Zagrebu, koju su polazili Tomislav Krizman i Joso Bužan. Sudjelovao je u osnivanju Lade i Društva hrvatskih umjetnika. Značajna je njegova pedagoška djelatnost u Obrtnoj školi od 1905. godine te na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu od 1918. godine. Stilski Auer radi na tragu münchenskog akademizma i jugendstila, a idealizirani realizam portreta i akta naročito je bio popularan među građanstvom njegovog vremena.

Ženski portret iz 1909. godine intrigira neuobičajenim odabirom pogleda s leđa na figuru doprsja mlade djevojke odjevene u suvremenu građansku odjeću. Lice je dano u tri-četvrt profilu, nježno pognute glave i spuštena pogleda. Upečatljivost kompozicije postignuta je sumarnošću i hotimičnom jednostavnošću. Koloristički akcenti velikog polja gornje polovice toplog okera i donje polovice u tamnijim i svjetlijim ružičastim nijansama haljine uokviruju nježni inkarnat lica i smeđe tonove kose te u istraživanju čistog kolorističkog komponiranja slike gotovo dostižu samostalnu vrijednost.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Vladimir Becić, Mrtva priroda, 1909.

Vladimir Becić
(1886.–1954.)
Mrtva priroda, 1909.
ulje na platnu
52 x 65 cm
MG-893

Vladimir Becić (1886.–1954.) polazio je u Zagrebu privatnu slikarsku školu Mencija Clementa Crnčića i Bele Čikoša Sesije. Prekinuvši studij prava, 1905. godine odlazi u München i pohađa privatni slikarski tečaj Heinricha Knirra. Upisavši Akademiju 1906. godine, završava tečaj crtanja kod Ludwiga von Hertericha te upisuje slikarsku klasu kod Huga von Habermanna, gdje se između 1905. i 1910. godine kreću i Račić, Kraljević i Herman (Minhenski krug). U Pariz odlazi 1909. godine i upisuje Académie da la Grande Chaumière te crta za časoppis Le Rire. Od 1910. Godine boravi u Zagrebu, Osijeku, Beogradu, Bitolju. Razdoblje od 1916. do 1918. godine provodi na solunskom frontu kao dopisnik i ratni slikar časopisa L’Illustration. Po završetku rata odlazi u Blažuj kod Sarajeva, gdje gradi atelijer i slika kolorističkim realizmom pejzaže, portrete i prizore iz svakodnevnog seosokog života. Tijekom 1920-ih kratko slika i u stilu magičnog realizma, da bi se u Grupi trojice od 1929. godine ponovno okrenuo kolorističkom realizmu portreta, pejzaža i prizora iz pučke svakodnevice. Značajna je Becićeva djelatnost kao profesora na zagrebačkoj Akademiji te članstvo u JAZU.

Mrtva priroda iz 1909. godine slikana minhenskim, zagasitim koloritom dobar je primjer primjene postavki sezanizma. Oblici kruha, voća i vrča prikazani na okruglom stolu prekrivenom jednostavnim, bijelim stoljnjakom jasno ukazuju na svoj predložak u geometrijskim tijelima valjka i kugle. Horizontalna kompozicija je jednostavna i sastoji se iz tri glavna dijela: donju polovicu slike zauzima prikaz površine stola, gornju polovicu siva pozadina, a središnji dio motiv mrtve prirode položen na stol.

Kolačići