Oznaka: 1904.

Robert Frangeš-Mihanović, Puran, 1904.

Robert Frangeš-Mihanović
(1872. – 1940.)
Puran, 1904.
lijevanje, bronca
31,5 x 19,5 x 25 cm
MG-615

Istaknuti hrvatski moderni kipar, nakon obrazovanja u Beču (1889. – 1895.), usavršavao se u Parizu 1900. - 1901.godine, gdje se družio s A. Rodinom i M. Rossom. Jedan je od utemeljitelja Umjetničke akademije u Zagrebu (1907.) i među prvim je pokretačima i organizatorima likovnog života u Zagrebu. Najbolja djela iz njegova opusa svrstavaju ga u vjerodostojne tumače i nositelje aktualnih europskih umjetničkih strujanja s prijelaza 19. u 20. stoljeće.
U svojem umjetničkom razvoju prešao je faze od akademizma, simbolizma do modernizma, odnosno do najranijih ostvarenja impresionizma u hrvatskom kiparstvu. U punoj zrelosti ostvario je vlastiti izraz u slobodnoj realističkoj modelaciji likova.
Umješnost kipareva oblikovanja, naročito u bronci, uočljiva je na brojnim njegovim animalističkim djelima gdje su glavni protagonisti domaće životinje, bilo da su prikazane kao rasni primjerci svoje vrste ili su dio figuralnih kompozicija.
U dinamičnoj formi isprekidane reljefne površine kipar oblikuje skulpturu Purana koji se kočoperi, zatvorenog volumena i pune forme. Vrhovima raširenih krila dotiče postament i zajedno s lepezastim repom oblikuje prostor u impresionističku obrisnu liniju rastvorenih površina s ritmičnim izmjenama svijetla i sjene.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Mirko Rački, Pred vratima smrti (Triptihon), 1904.

Mirko Rački
(1879.–1982.)
Pred vratima smrti (Triptihon), 1904.
ulje /platno, 89,2 x 176,4 cm
MG-937

Omiljena tema simbolističkog slikarstva bile su teme iz književnosti, osobito Dante. Uz Vlahu Bukovca koji slika prizore iz Danteova ciklusa, Mirko Rački (1879.–1982.) značajan je kao slikar kojemu je ova tema najizrazitije obilježila umjetnički opus.
Rački se Danteom počeo baviti na prijedlog Izidora Kršnjavoga, koji je upravo u to vrijeme preveo Božanstvenu komediju. Izradio je seriju ilustracija za Danteovo djelo koje su objavljene u hrvatskoj verziji knjige, kao i nekoliko njihovih velikih slikarskih adaptacija. Poznato nam je da je skicu za sliku Grad Dis, 1906. Rački izradio za boravka u Veneciji. Ovim ciklusom Rački se bavio gotovo cijeli svoj život, a crteži, gvaševi i akvareli za prijevod Božanstvene komedije Izidora Kršnjavoga rađeni tijekom razdoblja 1904–07. godine, otkupljeni su 1911. na izložbi u Italiji i danas se nalaze u Kabinetu grafike u Firenci.
Kompozicija Pred vratima smrti iz 1904. godine svim svojim stilskim odrednicama pripada simbolističkom slogu prijelaza stoljeća: formom triptiha, divizionističkim duktusom, krepuskularnim ambijentom, prikazanim motivima (primjerice sfinge), korištenjem nejasnih tonova koji se međusobno pretaču, kao i samom temom slike. Važno je napomenuti da se radi o jednom od tri djela (uz Meštrovićev Timor Dei i Magdalenu Františeka Bileka) čijom se nabavkom za tadašnju Modernu galeriju u Zagrebu 1905. godine počinje formirati zbirka Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti te se smatra godinom njegova osnutka.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Emanuel Vidović, Mali svijet (diptih), 1904.

Emanuel Vidović
Mali svijet (diptih), 1904.
ulje / platno
75 x 106,5 cm
MG- 6846

Napustivši nakratko Veneciju i Chioggiu, u tijeku svoga formativnog razdoblja Emanuel Vidović (1870.–1953.) godine 1892. godine odlazi u potpuno drugačiji ambijent industrijskog velegrada Milana, u kojem je dominirala tendencija modernističkog progresa. Ondje je splitski slikar preživljavao baveći se restauracijom te crtajući za industriju proizvodnje namještaja. Odlazi svake večeri u milaneško društvo Famiglia Aristica vježbati slikanje akta i kostima. Među značajnijim događajima Vidovićeva milaneškog razdoblja valja istaknuti njegovo sudjelovanje na izložbama Esposizioni Riunite, 1894. godine te na Esposizione Permanente, 1895. Ondje izlaže slike s prikazima iz venecijanskog ribarskog života. U okviru izložbe Esposizioni Riunite, Vidović izlaže sliku Venezia peschereccia, kako je primijetio Duško Kečkemet u „istaknutoj dvorani, pored dviju Segantinijevih slika” te također uz slike Ettorea Tita i Angela Dall'Oca Bianca. Vidović se vratio u rodni Split u listopadu 1895. godine. Tada započinje njegova djelatnost središnje, povezujuće ličnosti dalmatinske umjetnosti kraja 19. i početka 20. stoljeća, gdje se istaknuo kvalitetom svoga slikarstva, izložbenim angažmanom i najrazličitijim organizacijskim poduhvatima u segmentu kulture. Uz talijanski je ambijent, međutim, ostao vezan tijekom čitava života redovitim posjetima sudbinskoj Chioggi i venecijanskim Biennalima.

Vidovićeva slika Mali svijet iz 1904. godine po mnogo čemu je specifična u umjetnikovu opusu te u njemu zauzima zasebno i međašno mjesto, otvarajući poglavlje Vidovićeva osebujnog simbolističkog pejzaža. Različita od kasnijih Vidovićevih “monokroma“, Mali svijet je jedina njegova slika označena nedvosmislenom poveznicom sa slikarstvom Giovannija Segantinija i rađena doslovnom primjenom divizionističke tehnike vijugavih poteza kistom što stvaraju vibrantnu površinu platna.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, viša kustosica nacionalnog muzeja moderne umjetnostit© Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content