Ivan Tišov, Astronom, 1900. (?)

Ivan Tišov
Astronom, 1900. (?)
ulje na platnu
47,8 x 68,6 cm
MG-337

Ivan Tišov (1870.–1928.) se školovao na Obrtnoj školi u Zagrebu, gdje je kasnije radio i kao profesor, potom na Kunstgewerbeschule u Beču te na Akademiji u Münchenu. Usavršavao se također na Académie Julian u Parizu tijekom 1913/14. godine. Njegovo je slikarstvo prvenstveno obilježeno stilom akademskog realizma, s priklonima plenerizmu i simbolizmu u duhu vremena. Među značajnim javnim narudžbama, ističu se Tišovljeve dekoracije „Zlatne dvorane“ Odjela za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu (1893–96.), potom foajea HNK u Zagrebu (1905.), Nacionalne i sveučilišne biblioteke (1914.), a oslikao je interijer vlastite kuće u Zagrebu.
Na kompoziciji neobična formata (kombinacija kvadrata i ovala) dijagonalno je položen uz desni rub prikazan posjednuti lik znanstvenika devetnaestog stoljeća s astronomskom aparaturom, pisalom i papirima. Simbolično je smješten u nebeski ambijent naslikan vibrantnom divizionističkom tehnikom i zagledan u viziju žene što u iskričavoj svjetlosnoj bjelini izranja iz kontrastnih tamnih i dubokih plavetno-crnih tonova noćnog neba. Riječ je o alegoriji Znanosti, naslikanoj kao studija za zidnu dekoraciju kasnije realiziranu u „Zlatnoj dvorani“ Odjela za bogoštovlje i nastavu (danas Hrvatski institut za povijest), u sklopu programa tadašnjeg predstojnika Odjela Izidora Kršnjavog (1845.–1927.). Cijelom visinom i dubinom zgrade prostrta dvorana urešena je bogatom pozlatom u stilu visoke renesanse i djelima najprominentnijih umjetnika s prijelaza devetnaestog na dvadeseto stoljeće: Vlahe Bukovca (1855.–1922.), Mate Celestina Medovića (1857.–1920.), Otona Ivekovića (1869.–1939.), Bele Čikoša Sesije (1864.–1931.), Ferde Kovačevića (1870.–1927.), Ivana Tišova i Roberta Frangeša Mihanovića (1872.–1940.). Ovaj gesamtkunstwerk historicističke dekoracije prava je plejada hrvatske umjetničke moderne u rasponu stilova od rasvijetljene palete na način akademskog realizma do simbolizma karakterističnih za dano razdoblje europske umjetnosti.

Tekst: dr.sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić© Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Oton Iveković, Šuma, 1900.

Oton Iveković
Šuma, 1900.
ulje / platno
80,7 x 66 cm
MG-2359

Oton Iveković (1869.–1939.) učio je slikarstvo u Zagrebu kod Ferde Quiquereza, potom od 1886. godine u Beču kod Christiana Griepenkerla i Augusta Eisenmengera te, konačno, u Münchenu kod Wilhelma von Lindenschmita i u Karlsruheu kod Ferdinanda von Kellera. Radio je kao nastavnik crtanja na zagrebačkoj realnoj gimnaziji, potom na Obrtnoj školi od 1895. te na Umjetničkoj školi (poslije Akademiji) od 1908. godine. Iste je godine izabran za predsjednika umjetničkog društva Lada. Putovao je po Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj i SAD, a tijekom Prvog svjetskog rata radio je kao vojni slikar. Uz Mencija Clementa Crnčića, smatra se najznačajnijim predstavnikom historijskog slikarstva u Hrvatskoj, osobito onoga nacionalnog nadahnuća. Krajem života povukao se u Veliki Tabor u Hrvatskom zagorju.
Popularnost Otona Ivekovića kao historijskog slikara često u drugi plan stavlja njegov izniman talent i dosege u realističnom prikazu atmosfere pejzaža u specifičnom godišnjem dobu. Jedan od najljepših primjera je Šuma iz 1900. godine. Jednostavna vertikalna kompozicija podijeljena je na tri dijela: gornju trećinu slike čini prikaz sivog, maglovitog, jesenjeg neba; središnji dio zauzima crveni ton lišća šume u jesen; dok donja trećina prikazuje travnatu čistinu pred šumom u tamno zelenim i svijetlo oker tonovima.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content