Oznaka: 1895.

Bela Csikos Sesia, Poluakt žene, 1895.

Bela Csikos Sesia
(1864.-1931.)
Poluakt žene, 1895.
ulje/platno, 46,5 x 37cm
MG-517

Bela Csikos Sesia začetnik je simbolizma i jedan od najistaknutijih predstavnika hrvatske moderne. Slikarstvo studira od 1887. na bečkoj likovnoj akademiji, a krajem 1891. u školi je Leopolda Carla Müllera. Na minhenskoj akademiji je 1892. kod Wilhelma von Liendenschmidta te 1894. kod Carla von Marra čiji slikarski opus akademskim realizmom, impresionističkom i simbolističkom manirom te dekorativnošću korespondira s Csikosevim. Više puta boravi u južnoj Italiji gdje slika plenerističke vedute svijetlog kolorita. Istim načinom slika pejzaže u Hrvatskom zagorju. U Zagreb se vraća 1894. i postaje suradnikom Vlahe Bukovca. Nakon kratkog boravka u SAD, 1903. s Menci Clementom Crnčićem otvara privatnu slikarsku školu koja 1907. postaje Viša škola za umjetnost i obrt - današnja ALU.
Sklon je tehnološkim inovacijama, sam fotografira modele, u slikanju ostvaruje višeslojnu zrnastu fakturu na tragu segantinijevskog divizionizma. Radio je na dekorativnim ciklusima grkokatoličke crkve u Križevcima i Odjela za bogoštovlje i nastavu. Utjecao je na slikaricu Slavu Raškaj. Godine 1900. u simbolističkoj maniri utemeljenoj na zamišljanju nestvarnog kao dio Hrvatske sobe za Svjetsku izložbu u Parizu slika ciklus Innocentia.
Teorijske postavke secesije Ive Pilara i Milivoja Dežmana, Csikos materijalizira na simbolističkim slikama, kao što je u začetcima vidljivo na muzejskoj slici Poluakt žene koju vjerojatno slika istovremeno s Vlahom Bukovcem 1895. Svijetlim, srebrnkasto-bijelim inkarnatom u sitnom namazu boje, Csikos naglašava poetičnost prikaza sjetnog lica koje ponire u meditativnost.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Vlaho Bukovac, Portret Huge Vasilija Hoyosa, 1895.

Vlaho Bukovac
Portret Huge Vasilija Hoyosa, 1895.
ulje/platno
145x98cm
MG-299

Vlaho Bukovac (1855.-1922.), začetnik je hrvatske moderne. Znatiželjan i pustolovan duh vodi ga već kao djete u Ameriku. Zahvaljujući panslavenski usmjerenom književniku, Medi Puciću i biskupu Strossmayeru odlazi na školovanje na prašku akademiju, École des beaux-arts. Slika pod utjecajem Alexandra Cabanela, eklektičnog slikara povijesnih i religioznih kompozicija u duhu službenog akademizma. S vremenom upoznaje impresionističko slikarstvo i orijentalizam te razvija svoj likovni izraz oslanjajući se na realizam, impresionizam i povremeno simbolizam. Nakon završenog studija 1880. zahvaljujući uspjesima na Pariškim salonima, u Parizu otvara atelje. Istodobno slika u Dalmaciji i Engleskoj, a 1893. nastanjuje se u Zagrebu gdje 1895. inicira izgradnju Umjetničkog paviljona. Društvo hrvatskih umjetnika osniva 1897. godine koje se suprotstavlja Kršnjavijevom Hrvatskom društvu umjetnosti, osnovanom 1879. pozivajući umjetnike na slikanje u pleneru čime daje poticaj hrvatskoj moderni. Pod njegovim utjecajem slikari počinju slikati svjetlijom paletom, odbacuju galerijski smeđu ton, tvoreći varijantu hrvatskog realističkog slikarstva svijetla kolorita zvanu zagrebačka šarena škola. Zbog neslaganja s Kršnjavim, Bukovac odlazi najprije u Cavtat 1898., potom 1903. u Prag kao profesor na tamošnjoj akademiji.
Bukovčevo najaktivnije umjetničko razdoblje je tzv. zagrebačka faza (1893. – 1898.) koje se stilski nastavlja na pariški plenerizam. Jedan od brojnih portreta tog razdoblja je portret mladog, elegantnog Hoyosa. Suptilan osjećaj za svijetle tonove vidljiv je na inkarnatu lica te blago titravoj površini odijela. Lik mladog čovjeka izranja iz tamne pozadini dekorativnog saga slikan sitnim potezima kista, dajući tako slici i određeno simboličko značenje. Profinjene ruke ukrašene diskretnim prstenjem vrhunac su slikarske vještine.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb