Oznaka: 1891.

Ivan Tišov, Portret starca, 1891.

Ivan Tišov
Portret starca, 1891.
ulje / platno, 49 x 39 cm
MG-6795

Ivan Tišov (1870.–1928.) se školovao na Obrtnoj školi u Zagrebu, gdje je kasnije radio i kao profesor, potom na Kunstgewerbeschule u Beču te na Akademiji u Münchenu. Usavršavao se također na Académie Julian u Parizu tijekom 1913/14. godine. Njegovo je slikarstvo prvenstveno obilježeno stilom akademskog realizma, s priklonima plenerizmu i simbolizmu u duhu vremena. Među značajnim javnim narudžbama, ističu se Tišovljeve dekoracije „Zlatne dvorane“ Odjela za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu (1893–96.), potom foajea HNK u Zagrebu (1905.), Nacionalne i sveučilišne biblioteke (1914.), a oslikao je interijer vlastite kuće u Zagrebu.

Portret starca iz 1891. godine slikan je vještim, tehnički solidnim akademskim realizmom. Lik starca slikan do visine prsiju smješten je na izrazito svijetlu, neutralnu pozadinu, s tek tamnijom sjenom glave u pozadini u samom središtu slike. Poza glave starca, pogleda uprta prema gore ima ponešto sentimentalan prizvuk. Paleta boja je svijetla, s mrljastim potezom kista osobito vidljivim na zlatno-žutoj draperiji ogrtača i srebrno-sivoj pozadini.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Iz arhive NMMU © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Menci Klement Crnčić, Seljak runi kukuruz, 1891.

Menci Klement Crnčić
Seljak runi kukuruz, 1891.
ulje ma platnu
109x108 cm
MG-431

Menci Clement Crnčić (1865.-1930.) prvi je hrvatski grafičar i slikar marina. Slikarstvo studira u Beču ( 1882.-1884.) i Mὔnchenu ( 1889.-1891.) kod Nicolausa Gysisa. Zahvaljujući Kršnjavijevoj stipendiji usavršava grafičke tehnike na bečkoj akademiji i u Lovranu (1894.-1897.) kod poznatog bakropisca Wilhelma Ungera. Godine 1896. nagrađen je Fügerovom zlatnom medaljom i 1897. nagradom bečke Akademije te je devet njegovih grafika dospijelo u Albertinu. Prvi je u nas grafiku primijenio kao sredstvo samostalnog umjetničkog izraza, izjednačivši ju sa slikarstvom i kiparstvom. Od 1897. živi u Lovranu sve do odlaska u Zagreb 1900. Sa Csikosem 1903. otvara privatnu slikarsku školu, koja 1907. postaje Viša škola za umjetnost i obrt - današnja ALU. Svojim dugogodišnjim pedagoškim radom odgojio je brojne slikare i grafičare (Tomislav Krizman, Ivan Benković, Ljubo Babić). Od 1919. član je JAZU, a od 1920. do 1928. direktor je Strossmayerove galerije. S književnikom Milanom Šenoom 1905. putuje po Europi, sa slikarom Otonom Ivekovićem 1907. po Italiji, a 1908. po Bosni i Hercegovini. Njegov slikarski opus obuhvaća brojne marine, pejzaže iz Istre, Hrvatskog primorja i zagrebačke vedute slikane živim rasvijetljenim koloritom pod utjecajem bukovčeve zagrebačke šarene škole. Slika Seljak runi kukuruz jedna je od najranijih slika kojom se Crnčić predstavio hrvatskoj javnosti izloživši je na međunarodnoj izložbi Društva umjetnosti 1891. Slika je paradigmatski primjer minhenskog realizma – suzdržana koloristička gama sivo zemljanih tonova s naglaskom bjeline odjeće seljaka i rumenilom kukuruza, bez suvišne deskripcije. Crnčić ne idealizira život na selu, već prikazuje skroman prostor u kojem će ostarijeli seljak do kraja svojih dana biti prisiljen na težački posao. Pognuta glava, ozbiljnog lica sugerira svojevrsnu staračku meditativnost, što ukazuje na ranu Crnčićevu sposobnost prikaza psiholoških osobina.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Skip to content