Nacionalni muzej moderne umjetnosti - (nekadašnja Moderna galerija) od 1934. godine smješten je u palači Vranyczany, jednoj od najljepših zagrebačkih historicističkih palača. Po projektu bečkog arhitekta Otta Hofera izgradio ju je barun Ljudevit Vranyczany-Dobrinović, a useljena je u svibnju 1883. godine.
Raskošna dvokatnica sastoji se od sjevernog i istočnog krila, spojenih portikom s lođom, s koje se pruža najljepši pogled na Zrinjevac. Krasio ju je bajkovito oblikovan park s travnjakom i cvijećem, bazenom s ribicama te grijani zimski vrt.

Najreprezentativniji je bio barunov stan na prvom katu do kojeg se stizalo monumentalnim mramornim stubištem. Stan je imao osmerokutno predvorje, ovalnu dvoranu za prijeme, koncerte i društvena događanja, sobu za pušenje i igre te bogatu knjižnicu. U palaču se ulazilo kroz vrata od kovanog željeza, rad zagrebačkog majstora Antuna Mesića po nacrtu arhitekta Kune Weidmana. Namještaj je također bio reprezentativan, sukus venecijanskog šarma i bečke mode tog doba, a palaču su krasila i brojna umjetnička djela, među kojima i poprsje biskupa Josipa Jurja Strossmayera.

Nakon Prvog svjetskog rata 1921. barun Vranyczany prodao je palaču industrijalcu Milanu Prpiću, a nakon toga je u još nekoliko navrata mijenjala vlasnike. Krajem 1939. palača prelazi u vlasništvo Banovine Hrvatske koja ju je otkupila za Modernu galeriju. Rješenjem Ministarstva prosvjete Narodne Republike Hrvatske 1947., Moderna galerija prelazi iz nadležnosti Ministarstva pod upravu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Kao samostalna organizacija udruženog rada Moderna galerija se 4. veljače 1974. ponovno stiče samostalni status i upisuje se u sudski registar Okružnog privrednog suda u Zagrebu.
Temeljem Zakona o HAZU (NN 34/91) Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti se 1992. upisala u zemljišne knjige Grada Zagreba kao vlasnik palače, čime je državno vlasništvo postalo 'privatno' vlasništvo. Sve je po zakonu.

Palača Vranyczany je od 1963. godine u statusu spomenika kulture. Posljednja obnova u interijeru za potrebe muzejske funkcije po projektu arhitekta Željka Kovačića, izvedena je 2005. godine.