Josip Crnobori
Portret Marte Ehrlich (Marta Ehrlich za štafelajem), 1938.
ulje na platnu
133,3 x 108,5 cm
Nacionalni muzej moderne umjetnosti, MG-1518
Josip Anton (Ivanov) Crnobori (Banjole kraj Pule, 1907. – Zagreb, 2005) bio je istaknuti hrvatski slikar 20. stoljeća. Po završetku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, aktivno je sudjelovao na brojnim izložbama pri čemu je ostavio značajan trag 40-ih godina 20. stoljeća na zagrebačkoj likovnoj sceni. Osim samostalnih izložbi u Zagrebu, svoja je djela potom predstavio u Beču i Bratislavi, a 1946. godine preselio se u Italiju, gdje je nastavio svoju umjetničku djelatnost. Polovica 20. stoljeća označila je prekretnicu za umjetnika, koji se tada preselio kod svojih roditelja u Argentinu. Primarno radi emigracije u Južnu Ameriku, njegov opus nije moguće izravno povezati s dominantnim umjetničkim pravcima hrvatskog slikarstva poslijeratnog razdoblja.
Od 80-ih godina 20. stoljeća, Crnobori je živio i djelovao u New Yorku, sve do 1999. godine, kada se vratio u Hrvatsku. Tim povodom priređena mu je izložba „Povratak slikara“ u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu. Preminuo je 2005. godine u Zagrebu. Unatoč tome što nije izravno sudjelovao na hrvatskoj umjetničkoj sceni veći dio svojega života, u svojem opusu preuzima određene slikarske karakteristike Marina Tartaglie (Zagreb, 1894. – 1984.), svojeg profesora, te Milivoja Uzelca (Mostar, 1897. – Cotignac, Francuska, 1977.), koji su kombinirali tradicionalne akademske pristupe s modernističkim tendencijama. Poput svojih suvremenika, Crnobori je učestalo slikao portrete zagrebačkih uglednika te osobe iz kruga svojih bliskih poznanika i prijatelja.
Jedno od takvih je i djelo „Portret Marte Ehrlich“, koje je izlagao na izložbi „Pola vijeka hrvatske umjetnosti“ u Meštrovićevu paviljonu 1938. godine. Na slici je prikazana umjetnica Marta Ehrlich (Zagreb, 1910. – 1980.) u trenutku stvaralačkog procesa, dok slika na platnu. Dinamičnost slike proizlazi iz njezinog položaja – okrenuta je prema platnu, ali djelomično i prema promatraču, što daje osjećaj sudjelovanja u procesu stvaranja. Stil slike karakterizira tamna i bogata paleta boja, a dominiraju nijanse smeđe, zelene i crne boje, uz suptilne akcente svjetlosti koji oblikuju lice i ruke prikazane žene. Pozadina je jednostavna u zemljanim tonovima, čime se dodatno usmjerava pozornost na figuru umjetnice i njezin rad.
Uz brojne portrete, Crnoborijev opus obuhvaća i pejzaže s motivima Dalmacije i zagrebačke okolice, kao i prikaze mrtve prirode iznimne umjetničke vrijednosti. Tijekom cjeloživotnog stvaralaštva, ostao je dosljedan realizmu i tradicionalnim načelima akademskog slikarstva, čime je dodatno naglasio svoju težnju klasičnim umjetničkim idealima.
Tekst: Luciana Fuks, kustosica pripravnica u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Literatura
http://crnobori.mdc.hr/biografija.aspx
Kos, Koraljka Jurčec, Josip Crnobori: portreti, izvorni znanstveni rad, Zagreb: Galerija Klovićevi dvori, 2010.
Josip Crnobori : slike 1936-1945., (ur.) Igor Magić, Zagreb: Družba “Braća hrvatskoga zmaja”, 1992.
Maroević, Tonko. Josip Crnobori: Slike 1936-1945, Muzej grada Zagreba, VI, 1992. // Kontura. 2, 8(1992), str. 27.