Arhiva-Josip Racic – Nacionalni muzej moderne umjetnosti

Milo Sakač
Nessuno torna indietro

Nacionalni muzej moderne umjetnosti predstavlja izložba recentnog ciklusa slika Mila Sakača, izvedenih kombiniranom tehnikom na papiru. Milo Sakač po struci arhitekt, uspješno izlaže od 80-ih godina u zemlji i inozemstvu. Ciklus Nessuno torna indietro izveden 2023. – 2024. godine, je stilsko, izvedbeno i metijersko odstupanje od njegovog dosadašnjeg rada u mediju štafelajnog slikarstva, prema skicoznijem, intuitivnom izrazu. Izložba predstavlja izbor od 18 monumentalnih akromatskih kompozicija, karakteristično izduženog formata uvjetovanog podlogom od zaštitnog građevinskog papira. Ciklus je izveden neslikarskim materijalima koji se koriste u građevinarstvu te u ovom aspektu predstavlja i posvetu umjetnikovom paralelnom radu u području arhitekture. Kustos izložbe je Branko Franceschi.

„Izložba akromatskih slika na papiru Mila Sakača u Galeriji Josip Račić prva je njegova ambicioznija izložba nakon 2023. godine i retrospektivnog presjeka rada u Sveučilišnoj galeriji u Splitu. Onaj nakon retrospektive potrebni korak naprijed u Sakačevom uvijek agilnom radu, primijetio sam u metijerski neambicioznom ciklusu slika izvedenih neslikarskim, građevinskim akrilicima i premazima na rolama zaštitnog građevinskog papira. Unatoč monumentalnim dimenzijama, izvjesno je da je riječ o brzom i intenzivnom postupku, gotovo skicoznom, tijekom kojeg nema kalkuliranja i koji stoga precizno bilježi razinu umjetnikove tehničke i fizičke spremnosti, stvaralačku samosvijest i sigurnost. U suštini, Sakač je iz svog prepoznatljivog slikarskog ductusa radikalno izdvojio uvriježene, ali ključne metijerske i tržišne čimbenike - štafelajnu sliku na platnu i oku zavodljivu paletu boja. Kao da sustavno radi na nekoj vrsti samonametnute pokore ili provjere, izražajne mogućnosti sveo je na svega jedno, ali zato izrazito nabijeno akromatsko događanje u kojem gesta ostavlja (crni) trag na (bijeloj) podlozi. I sve to, ponavljam, u materijalu koji niti je namijenjen, niti pogoduje umjetničkom izražavanju, već je po svojoj prirodi neutralan, radni, funkcionalan, ukratko, nelijep.“ (iz predgovora Branka Franceschija)

Životopis umjetnika
Milo Sakač rođen je 1963. godine u Čakovcu. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1988. Radi kao arhitekt i paralelno slika. 2017/18 otvara slikarski atelijer u Beč-u, ljeti boravi i radi u Omišu u atelijeru i galeriji. Član je udruženja likovnih umjetnika: grupe Q202 Leopoldstadt Wien, te Produzentengalerie Wien i Hungarian visual artist Worldwide i HDLU Varaždin. Samostalno izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama od 1988. godine u Hrvatskoj, Austriji i Mađarskoj. Sveučilišnoj galerija u Splitu je 2023. godine predstavila retrospektivni pregled njegovog dosadašnjeg opusa. Živi i radi između Omiša i Zagreba.

Izložba je otvorena do 1. prosinca 2024.

Reprodukcije: radovi Mile Sakača iz ciklusa Nessuno torna indietro, 2023. – 2024. (fasadna boja Takril, Jub brilijant unutarnja boja, akrilni lakovi na vodenoj bazi, drvofix, ugljen, akrilna boja Schminke na zaštitnom građevinskom papiru. dimenzije različite) Fotografije je snimio Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Nenad Šaljić, Antropocen I (2019. – 2024.)

Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 8. listopada do 3. studenoga u Galeriji Josip Račić predstavlja izložbu svjetski priznatog i višestruko nagrađivanog fotografa Nenada Šaljića pod nazivom Antropocen I (2019. – 2024.). Za premijerno predstavljanje istoimenog umjetnikovog ciklusa pred zagrebačkom publikom ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i kustos izložbe Branko Franceschi, koji ujedno potpisuje i tekst u pratećem katalogu, napravio je izbor koloriranih fotografija koje je Šaljić snimio mobilnim telefonima Apple iPhone 7 Plus i Apple iPhone 12 Pro Max, opcijom live photo – long expo¬sure između 2019. i 2023., a digitalnim oruđem koloristički postproducirao ove godine. O spomenutim radovima Branko Franceschi piše: (…) Šaljić razmatra antropocentričnost znanstvene in¬terpretacije kurentnih klimatskih promjena, a njegova umjetnička refleksija ove činjenice zasnovana je na kadru čiji je središnji motiv crta horizonta na pučini, rekreiranju podizanja linije morskog horizonta koja je narativna potka cjeline ciklusa i simboličkoj promjeni boja mora i neba kao dominantnih elemenata kompozicije. Simbolička rekreacija stvarnosti i distopijska vizija njezine budućnosti zatekla nas je uprizorenjem koloristički ekspresivnog svijeta zastrašujuće ljepote umjesto poslovičnog monokroma modrine koja spaja nebo s morem. Ne nalazimo se u okruženju poznatog domicilnog planeta, nego u negostoljubivom svijetu koji sami stvaramo.
Ovaj vizualni umjetnik, planinar i speleolog čija su djela uvrštena u više domaćih i međunarodnih zbirki poput Bibliothèque Nationale de France, Griffin Museum of Photography (USA), The Center for Fine Art Photography (USA), Muzej za umjetnost i obrt (Zagreb), rođen je 1961. u Sinju, a živi i stvara na relaciji između Splita i švicarskog Zermatta, podno alpskog vrha Matterhorna koji mu je trajna inspiracija. Za snimke impresivnog Matterhorna Šaljić je 2013. nagrađen dvjema prestižnim nagradama - Sonyjevom svjetskom fotografskom te prvom nagradom za najbolju fotografiju National Geographica, a jedna od fotografija iz ciklusa Matterhorn bila je izložena u okviru prezentacije muške kolekcije modne kuće Louis Vuitton jesen / zima 2013. - 14. na Fashion Weeku u Grand Palaisu u Parizu. Iste sezone serija fotografija Void poslužila je brendu Saxony kao nadahnuće za modnu kolekciju u Australiji.
Nakon školovanja u Splitu, gdje je stekao doktorat iz ekonomskih znanosti, sveučilišne nastavne i uspješne poslovne karijere Nenad Šaljić od 2007. potpuno se posvetio umjetničkoj fotografiji. Izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu, a zastupaju ga Kunsträume - Umjetnička galerija Heinz Julen (Zermatt, Švicarska) i Galerija Kranjčar (Zagreb).

Proglašenje antropocena sadašnjom geološkom epohom u svojoj je srži utjelovljenje ljudske arogancije. Ovaj pojam podrazumijeva da je naša vrsta primarni arhitekt geoloških epoha, zanemarujući eone oblikovane prirodnim silama. Iako nenamjerno, izraz naglašava tamniju stranu naše ambicije, riskira zapostavljanje zamršene složenosti povijesti planeta i zanemarivanje skromnog, suradničkog odnosa sa Zemljom. - Nenad Šaljić

Reprodukcija / Image: Nenad Šaljić Iz ciklusa Antropocen I / Kolorirane fotografije, Inkjet print na satenskom fotopapiru, 90 x 120 cm, kaširano na KAPA®FIX

Nina Atević Murtić
Ples ruke

Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 10. rujna do 6. listopada u Galeriji Josip Račić predstavlja izložbu Nine Atević Murtić pod nazivom Ples ruke. Ova svestrana umjetnica u Galeriji Josip Račić predstavlja se novim ciklusom slika koji potvrđuju njen status umjetnice koja sustavno i kontinuirano radi na održavanju tradicije apstrakcije u razdoblju dominacije figurativne inačice štafelajnog slikarstva. Svoju reputaciju zasnovala je na sofisticiranim, lirskim kompozicijama koje se zasnivaju na artikulaciji polja slike suptilnim prijelazima i odnosima intenziteta nanosa u suštini lazurnih površina boje.
Posljednjih godina Nina Atević Murtić sve se više bavi monokromom i minimalističkim odnosom prema sadržaju slike koji je određen sa što manje gesti s tendencijom prema kardinalnoj gesti kojom će se kompozicija razriješiti singularnim potezom. Riječ je o postupku koji zahtjeva visoku koncentraciju, izvježbanost i sigurnost umjetnika te sposobnost otvaranju iracionalnim, zaumnim i intuitivnim aspektima stvaralaštva. Izložbu kustoski potpisuje Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti koji u pratećem katalogu piše: (...) Je li slikarstvo ples ruke? Rekao bih da u slučajevima kad se osjećaj za boju preklopi s discipliniranom motoričkom predispozicijom, bolji opis ne postoji. Ponekad je to bjelodano, kao u recentnom slikarstvu Nine Atević Murtić.

Životopis
Nina Atević Murtić rođena je 1970. u Zagrebu. Nakon završene Srednje škole za primijenjenu umjetnost i dizajn upisala je Likov¬nu akademiju u Zagrebu. Nakon što je apsolvirala na Nastavnič¬kom odjelu ALU u klasi prof. Miroslava Šuteja, odlazi u SAD gdje izlaže na nekoliko skupnih izložbi. Nakon položenih preostalih ispita na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je slikarstvo na ALU-u. Po povratku u Zagreb zapošljava se uz Gorana Lelasa kao umjetnička direktorica u tvornici Heruc. Njezin rad uključuje i sudjelovanje u kostimografskim projektima, ilustriranje dječjih knjiga te likovne radionice. Paralelno radi i na projektima likov-nih rješenja i opremanja hotela i interijera.
Izlagala je u privatnim i javnim galerijama i muzejima u Hrvatskoj (Studio Nest u Zagrebu, Muzej grada Rovinja, Gradska galerija Zabok, Gradska galerija Waldinger u Osijeku, Galerija Vladimir Bužančić Centra za kulturu Novi Zagreb) i na grupnim projek¬tima u inozemstvu („Hrvatski umjetnici” Gallerie Meneghello u Münchenu te „Miniscule” Gallery Oblong, kustosi Vanya Balogh i Jim Racine u Londonu). Od 2001. sa suprugom Rankom Murti¬ćem surađuje na projektu Galerije Zona gdje izlaže samostalno i na zajedničkim izložbama umjetnika Zone. Djela joj se nalaze u brojnim privatnim kolekcijama u Hrvatskoj.

Reprodukcije: izbor radova iz Otvorenog ciklusa (2023.-2024.) Nine Atević Murtić. Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Damir Širola
Preobraženja

Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 2 srpnja do 1 rujna u Galeriji Josip Račić predstavlja izložbu Damira Širole pod nazivom Preobraženja. Prema koncepciji muzejskog savjetnika NMMU i kustosa izložbe Željka Marciuša, za predstavljanje u postavu odabrano je dvadesetak fotomontažnih kolaža iz istoimenog recentnog umjetnikovog projekta. O spomenutom u predgovoru dvojezičnog popratnog kataloga Marciuš između ostalog piše: (...) Novi Širolin fotografski projekt Preobraženja ostvaren je od fotografskih kolaža-montaža, odnosno presloženih fotografija koje stoga stvaraju novu polaritetnu fotografiju koja zalazi onkraj realizma u nadstvarno i nadrealno provocirajući promatrača prizorima iskošenog snoviđenja koje je plod kombinacije
više izrezanih i iskrojenih fotografskih ispisa, paradoksalno dokumentarnog (nad)realizma. Pokretačka ideja istraživanje je granica prihvaćanja novih foto-slika, do sada nepoznatih, a urealnosti nemogućih fotografija koje promatraču, kao i autoru obilježenim određenim fotografskim anagramima te mijenama
u živčanom sustavu, konzerviraju iskustvene činjenice u vremenu, prostoru i (više)smislenoj dvojnosti utemeljenoj na fundamentu projekcija. To je učinak iskrojenih fotografija koje nestaju u prvotnome obliku istovremeno tvoreći novu sliku, novu slikovnu dinamičnu premetaljku u konstantnom protjecanju
oka pri promatranju.

Životopis umjetnika
Damir Širola (Zagreb, 1960.) fotografijom se bavi od ranih dana. Izlagao je na dvadesetak skupnih i klupskih izložbi, te pripremio devet samostalnih u Zagrebu i Varaždinu. Uz autorsku fotografiju, snimio je mnoge kataloge drugih umjetnika, naslovnica i ilustracija nekoliko knjiga i tehničku dokumentaciju za potrebe industrije. Od 2013. godine živi i radi u Varaždinu. Član HDLU-a Varaždin i Likovnog udruženja Čakovec. Od samostalnih izložbi izdvajamo onu u Salonu Palače Sermage u Varaždinu, 2010., Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu (2011. i 2017.) kao i u KIC-u Zagrebu, 2019.

Životopis kustosa
Željko Marciuš (Zagreb, 1964.) povjesničar je umjetnosti, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i voditelj zbirke slikarstva od 1945. do danas, koji niz godina istražuje i obrađuje hrvatsko slikarstvo i druge medije moderne i suvremene umjetnosti. Priredio je niz samostalnih i skupnih izložbi, monografskih prikaza i sinteza za koje je nagrađivan. Pisao je studije za hrvatske predstavnike na Vencijanskom bijenalu 2009., (Zoltan Novak, Matko Vekić). Živi i radi u Zagrebu.

Foto: Hibridne fotografije Damira Širole iz ciklusa Preobraženja , nastale su tijekom 2023. i 2024. iz dijelova prethodno snimljenih autorovih fotografija.

Zdravko Milić
Japetdrom

Akademski slikar i grafičar Zdravko Milić svoj recentni ciklus slika izvedenih akrilikom na platnu Japetdrom predstavit će na istoimenoj izložbi od 6. do 30. lipnja u Galeriji Josip Račić. Riječ je o ciklusu koji se nastavlja na prethodni pod nazivom Lunadrom i umjetnikovu fascinaciju temom i motivom koji povezuju znanstvene spoznaje s teorijama bliskim području znanstvene fantastike. Prema riječima kustosa izložbe Branka Franceschija ciklus Japetdrom kao niti jedan dosadašnji Milićev ciklus uvlači nas u prostor svemira kao ludičke pozornice umjetnikove mašte.
Slike sustavno predstavljaju detaljnu topografiju specifične površine i oblika Japeta, jednog od 146 Saturnovih satelita, poznatog i kao yin yang mjesec, koji s 1472 kilometra u promjeru nosi reputaciju najudaljenijeg mjeseca od matičnog planeta u Sunčevom sustavu, a zbog svojih obilježja izaziva najviše kontroverzi i nadahnjuje najviše maštu. Na njemu se odvijaju ključni trenuci antologijskog filma 2001.: Odiseja u svemiru prema scenariju Arthura C. Clarka i Stanleya Kubricka iz 1968. godine. U SF romanu Saturnova igra Poula Andersona iz 1981. istražuje ga tim znanstvenika, a jedno je i od galaktičkih okruženja u romanu 2312 Kima Stanleya.
Bizarni oblik Japeta i njegova pozicija navela je neke od popularnih teorija da je riječ o umjetnom planetu kojeg je sastavila napredna izvanzemaljska inteligencija. Ovaj bizarni svijet nadahnuo je Zdravka Milića da slike izvedene mladenačkom energijom i senzibilitetom ostvari zrelom metijerskom vještinom. Ugođaj je nadrealan čemu doprinosi hiperrealistična preciznost i jasnoća izvedbe. Neizravno, ciklus upućuje na specifičnu osobinu Milićeve generacije koja se unatoč godinama ne odvaja od mladenačkih opsesija koje nisu očite samo u temi, već i u ilustrativnosti i konciznoj naraciji bliskoj mediju stripa.

(…) U hrvatskoj umjetnosti nema niti jednog umjetnika koji je poput Zdravka Milića slikarstvo fantastike sustavno zasnovao na temi i motivima nadahnutim znanstvenom fantastikom. U njih sa slobodom koju su stekli samo umjetnici obrazovani u duhu postmoderne, Milić upliće motive koje možemo izvesti iz estetike pop-arta ili, pak, renesansnog slikarstva, otvarajući time novu dionicu domaće fantastične umjetnosti. Stječe se dojam da je misterij Japeta nadahnuo Milića na do sada najbolje slikarske partije, i to upravo u dijelovima kompozicije koji predstavljaju njegovu površinu, a pogotovo tamniju stranu mjeseca s crvenkastim odsjajem, upravo onako kako je riječima opisuju astronomi koji su ga uveli u inventar područja Saturnove gravitacije. (…) piše Branko Franceschi u tekstu dvojezičnog pratećeg kataloga izložbe.

Izložba je realizirana zahvaljujući potpori Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Životopis umjetnika
Zdravko Milić rođen je 1953. godine u Labinu. Srednju Školu primijenjenih umjetnosti, Odjel grafike, završio je u Splitu 1973., a slikarstvo je diplomirao 1977. godine na Accademia di Belle Arti u Veneciji, u klasi prof. Carmela Zottija. Stručno je usavršavao mozaik na École Nationale Supérieure des Beaux-Arts u Parizu u klasi prof. Ricarda Licate (1988.). Od 1978. do 2006. godine djeluje kao samostalni umjetnik. Član je HDLU-a u Rijeci i HDLU-a u Zagrebu. U zvanju redovitog profesora predavao je na kolegijima Slikarstvo i Mozaik na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Intenzivno izlaže od početka 70-ih godina. Izlagao je na 103 samostalne te sudjelovao na preko 600 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Sudionik je velikog broja međunarodnih slikarskih i kiparskih simpozija, a za svoj je rad dobio 65 nagrada i priznanja. Njegova djela nalaze se u mnogim značajnim privatnim i javnim zbirkama.

Reprodukcije: Akrilici Zdravka Milića iz recentnovog umjetnikovog ciklusa Japetrdrom. Foto: Zdravko Milić / Ljubaznošću umjetnika

Ususret pedesetoj obljetnici

Zagrebačka galerija Josip Račić od svog osnutka 1975. nezaobilazno je mjesto umjetnika i ljubitelja umjetnosti. Ova mala gradska galerija od 1992. djeluje u sklopu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti (nekadašnje Moderne galerija), a iduće godine obilježava pet desetljeća svog djelovanja. Kao uvod u taj značajan jubilej NMMU od 9. svibnja do 2. lipnja 2024. na njezinoj poznatoj adresi u Margaretskoj 3 priređuje izložbu Ususret pedesetoj obljetnici.
Koncipirana kao povijesni pregled izlagačkih praksi u Galeriji tijekom proteklih pedeset godina, izložba koju kustoski potpisuje povjesničarka umjetnosti i kustosica NMMU Tihana Galić, posjetiteljima će kroz odabrana djela - najvećim djelom iz Muzejskog fundusa te ona nekolicine autora koji su u tom razdoblju izlagali - pružiti uvid u djelić bogatstva umjetničkog naslijeđa ovog prostora te evocirati sjećanje na izložbe i autore koji su kroz različite umjetničke pristupe i tematske fokuse oblikovali njezin identitet. Reduciran izbor radova u velikoj je mjeri uvjetovan veličinom izložbenog prostora, ali čini prezentan segment njezine bogate izložbene povijesti.
Umjetnici zastupljeni na izložbi su: Zlatko Kauzlarić Atač, Vlado Jakelić, Jadranka Fatur, Marijana Muljević, Ivo Deković, Nicholas Roerich, Đuro Seder i Stipan Tadić.
Uz prezentirane umjetnine, posjetitelji će imati priliku vidjeti i neke od arhivskih primjeraka pratećih publikacija brojnih izložbi te autorski dokumentarni film “Jadranka Fatur, Slike” Hrvoja Juvančića snimljen 1987. u Galeriji Josip Račić.
Izložbu prati dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s tekstom kustosice izložbe. Grafičko oblikovanje potpisuje Ana Zubić.

Reprodukcije: Vlado Jakelić, Čistači cipela, 1977./ ulje na platnu / 100 x 130 cm / MG-3932, Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Marijana Muljević, Marijana Muljević / Oštrice, 1991./ ulje na platnu, 110 x 90 cm / MG-7003, Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Jadranka Fatur, Sestra ispred nedovršene slike, 1986. – 87. / ulje na platnu , 150 x 120 cm / vlasništvo autorice
Zlatko Kauzlarić Atač, Uvijek u pokretu, 1974. / ulje na platnu, 110 x 130 cm / vlasništvo autora
- Iz postava izložbe Ususret pedesetoj obljetnici u Galeriji Josip Račić
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Staš Kleindienst, Antiarkadija

Nacionalni muzej moderne umjetnosti u suradnji s Galerijom „Božidar Jakac“ iz Kostanjevice na Krki, od 9. travnja do 5. svibnja, u Galeriji Josip Račić predstavlja izložbu Antiarkadija Staša Kleindiensta, umjetnika koji je prema riječima Gorana Milovanovića, direktora Galerije „Božidar Jakac i kustosa izložbe, svakako u ovom trenutku jedan od najistaknutijih i najintrigantnijih slikara srednje generacije u Sloveniji. Za prvo samostalno izlaganje Staša Kleindiensta pred zagrebačkom publikom, odabrano je 10 radova, a riječ je o uljima na platnu nastalim u razdoblju od 2020. do 2024., koja su za ovu prigodu posuđena iz javnih i privatnih zbirki iz Slovenije.

(…) Što nas zapravo toliko intrigira na slikama Staša Kleindiensta? Na nekoj centralnoj točki galerije, gdje izložena djela možemo u cjelini obuhvatiti jednim pogledom, susrećemo se s nekim poznatim područjima koja čuvamo u svojim sjećanjima. Krajolici, koji polako tonu prema horizontu, prisni su nam i poznati, pa svojom pojavnošću stvaraju u nama osjećaj ugodnosti i nečeg domaćeg. Možda je to taj trenutak, taj „naš izraz“ koji je u krajoliku Hrvatskog zagorja i Dalmacije tražio i Ljubo Babić. Ali to, naravno, nije koncept Kleindienstova slikarstva koji uvijek u izložbenim postavima velikim formatima slika dodaje i male formate gdje su vizualizacije priča još zgusnutije pa nas kao takve privlače nekim magnetizmom. (…) iz teksta Gorana Milovanovića u dvojezičnom pratećem katalogu izložbe

Izložba Antiarkadija Staša Kleindiensta nastavak je uspješne međunarodne muzejske suradnje Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Galerije „Božidar Jakac“ koja je započela 2021. izložbom Spone – Zagrebačka likovna akademija i slovenski umjetnici između dvaju ratova.

Životopis umjetnika
Staš Kleindienst diplomirao je 2007. godine na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna u Ljubljani, gdje je i magistrirao 2009. godine. Njegovi su radovi uključeni u nekoliko privatnih i javnih zbirki. Godine 2014. dobio je nagradu grupe OHO. Sveučilište u Ljubljani 2019. godine dodijelilo mu je Priznanje značajnih umjetničkih djela. Dobitnik je nagrade Riharda Jakopiča za 2023 godinu. Živi i radi u Vipavi.

Izložba je realizirana u suradnji Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Galerije „Božidar Jakac” uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Reprodukcije radova:
Staš Kleindienst, Proljeće na visoravni, 2024 / ulje na platnu / 85 x 110 cm / vlasništvo umjetnika / foto Staš Kleindienst
Staš Kleindienst Večernja proba, 2020 / ulje na platnu / 130 x 200 cm / Mestni muzej Ljubljana (MGML) / foto Staš Kleindienst
Staš Kleindienst, Zimski pejzaž, 2021. / ulje na platnu / 120 x 160 cm / Galerija Božidar Jakac – Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Kostanjevica na Krki / Fototeka GBJ, foto Jaka Babnik
Staš Kleindienst Slika ceste, 2023 / ulje na platnu / 110 x 85 cm / privatno vlasništvo / foto Staš Kleindienst

Predrag Todorović, Slike 2023. – 2024.

Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Galeriji Josip Račić od 14. ožujka do 7. travnja predstavlja izložbu Predraga Todorovića pod nazivom Slike 2023. - 2024. na kojoj se umjetnik predstavlja sa šest recentnih radova velikog formata u kombiniranoj tehnici. U tekstu pratećeg dvojezičnog kataloga izložbe, koji je grafički oblikovala Ana Zubić, viši kustos NMMU i voditelj Zbirke akvarela, crteža i grafike i Zbirke novih medija Klaudio Štefančić, između ostalog piše - Za razliku od glavne struje postmodernističke umjetnosti, Todorović citira bez ironije ili distance. Štoviše, njegova objašnjenja vlastitog rada često su bojažljive formulacije potrage za autentičnim iskustvom. Drugi pak iskazi otvoreno prizivaju metafizički podtekst umjetnosti. Nejasno je pojavljuje li se Todorovićev dijalog s prošlošću u formi interteksta ili pastiša. Ono što je, međutim, jasno je da se u drugoj polovici 90-ih Todorović odmiče od dominantne linije postmodernističkog slikarstva. Premda reducirani na same osnove modernističke estetike (Što je slika? Znakovita površina uokvirena stvarnim ili institucionalnim okvirom), Todorovićeve slike i crteži nisu ne-ekspresivni. Izvor njihove ekspresivnosti ne leži u koloristički i simbolički razbarušenom slikarstvu 80-ih, nego u nasljeđu apstraktnog ekspresionizma s jedne strane, i u praksi kritike tog nasljeđa od strane konceptualne umjetnosti, s druge. Umjesto da slika, kreirajući višeznačne predodžbe Todorović je odlučio sliku grebati ili je odlijevati. Umjesto da priča, odlučio je u slikarstvu tražiti najprije egzistencijalno, a zatim i metafizičko uporište.
Ovaj istaknuti umjetnik koji živi i radi u Zagrebu, rođen je 1966. u Drvaru, a diplomirao je 1990. „Likovne umjetnosti“ na izbornom kolegiju iz slikarstva na Katedri za likovne umjetnosti Pedagoškog fakulteta u Rijeci. Svoje radove dosad je izložio na više od pedeset samostalnih te na brojnim skupnim, žiriranim i selektiranim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Radovi mu se nalaze u zbirkama MMSU-a u Rijeci, MSU-a u Zagrebu i NSK-a u Zagrebu te u brojnim privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja, poput stipendije Zaklade Pollock-Krasner u New Yorku (1996. – 1997.) i pojedinačnu potporu Zaklade Adolph and Esther Gottlieb iz New Yorka 2022. godine. Sudjelovao je na dvama rezidencijalnim programima, u Kairu 1997. te u Parizu 2016. godine.
- Za razliku od glavne struje postmodernističke umjetnosti, Todorović citira bez ironije ili distance. Štoviše, njegova objašnjenja vlastitog rada često su bojažljive formulacije potrage za autentičnim iskustvom. Drugi pak iskazi otvoreno prizivaju metafizički podtekst umjetnosti. Nejasno je pojavljuje li se Todorovićev dijalog s prošlošću u formi interteksta ili pastiša. Ono što je, međutim, jasno je da se u drugoj polovici 90-ih Todorović odmiče od dominantne linije
postmodernističkog slikarstva. Premda reducirani na same osnove modernističke estetike (Što je slika? Znakovita površina uokvirena stvarnim ili institucionalnim okvirom), Todorovićeve slike i crteži nisu ne-ekspresivni. Izvor njihove ekspresivnosti ne leži u koloristički i simbolički razbarušenom slikarstvu 80-ih, nego u nasljeđu apstraktnog ekspresionizma s jedne strane, i u praksi kritike tog nasljeđa od strane konceptualne umjetnosti, s druge. Umjesto da slika, kreirajući višeznačne predodžbe Todorović je odlučio sliku grebati ili je odlijevati. Umjesto da priča, odlučio je u slikarstvu tražiti najprije egzistencijalno, a zatim i metafizičko uporište.
Ovaj istaknuti umjetnik koji živi i radi u Zagrebu, rođen je 1966. u Drvaru, a diplomirao je 1990. „Likovne umjetnosti“ na izbornom kolegiju iz slikarstva na Katedri za likovne umjetnosti Pedagoškog fakulteta u Rijeci. Svoje radove dosad je izložio na više od pedeset samostalnih te na brojnim skupnim, žiriranim i selektiranim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Izlagao je na više od pedeset samostalnih izložbi te na brojnim skupnim, žirira¬nim i selektiranim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Radovi mu se nalaze u zbirkama MMSU-a u Rijeci, MSU-a u Zagrebu i NSK-a u Zagrebu te u brojnim privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja, poput stipendije Zaklade Pollock-Krasner u New Yorku (1996. – 1997.) i pojedinačnu potporu Zaklade Adolph and Esther Gottlieb iz New Yorka 2022. godine. Sudjelovao je na dvama rezidencijalnim programima, u Kairu 1997. te u Parizu 2016. godine.

Cjelovit tekst kustosa izložbe Klaudia Štefančića: Klaudio Štefančić Slučajni prizori kao signali višeg reda
Foto: Tanja Tevih © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2024.

Fritzie Brown
(Ne)Privremeno

Na izložbi (Ne)Privremeno, koju Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 13. veljače do 10. ožujka priređuje u Galeriji Josip Račić, zagrebačka kulturna javnost imat će prigodu nakon dvadeset godina ponovno se sresti s radom američke vizualne umjetnice Fritzie Brown. Riječ je o umjetnici koja je, radeći desetljećima u njujorškom Artslinku https://www.cecartslink.org/ poticala kulturnu razmjenu između Istočne Europe i Sjedinjenih Američkih Država, surađivala i s mnogim hrvatskim umjetnicima. Hrvatskoj likovnoj publici Fritzie Brown ostala je zapamćena po dvije instalacije monokromatske suzdržanosti koje su 2002. bile prezentirane na izložbi Recitativo u Galeriji Miroslav Kraljević. Prema riječima Branka Franceschia, ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i tadašnjeg voditelja Galerije Miroslav Kraljević, tim radovima umjetnica je demonstrirala sposobnost sugestivne transformacije motiva čarolije svijeta oko nas i traume intime. Zanimanje Fritzie Brown za rad u mediju umjetničke instalacije i multimedije u međuvremenu se usmjerilo prema temeljnim likovnim tehnikama pa se, prema riječima kustosa izložbe Branka Franceschija, na izložbi u Galeriji Josip Račić umjetnica predstavlja kao istančani kolorist s posebnim osjećajem za taktilne vrijednosti, umješna izvođačića koja ekonomično koristi tehnički aspekt medija. Dvadesetak recentnih za tu prigodu odabranih radova nastalo je 2022. i 2023. na Manhattanu i na imanju na sjeveru države New York, a izvedeni su tradicionalnim likovnim disciplinama poput akvarela, gvaša, kombinirane tehnike, kolaža na papiru i platnu, odnosno serijom koloriranih figura izvedenih u glaziranoj kamenini i jednom fotografijom. (…) Dva rada na izložbi izabrana su zbog njihovog komplementarnog kontrasta prema formalnim likovnim elaboracijama u kojima se iscrpljuje slikarski dio izložbe. Prvi se referira na prihvaćanje spoznaje o prolaznosti, one osobne, ali svakako i umjetničke, kozmičke. U trenutku umirovljenja od aktivne profesionalne participacije na kulturnoj sceni, Fritzie Brown je na svojoj lijevoj podlaktici u tankom fontu dala tetovirati riječ temporary (privremeno). Ova performativna gesta body arta zapravo je aproprijacija koncepta njujorškog kazališnog umjetnika Stevea Cossona, a ukazuje na pripadnost Fritzie Brown generaciji u kojoj je umjetnost tijela začeta da bi se razvila kao manifestacija intelektualnog i egzistencijalnog otpora prema razornoj sprezi tržišta umjetnina i tradicionalno shvaćenog umjetničkog objekta. Stvaralaštvo se okrenulo procesu izvedbe, njegovim istinitim, bezinteresnim potencijama, shvaćenom kao vrhunska i esencijalno ljudska aktivnost u kojoj se subjekt u sadržaju, izvedbi i trajanju poistovjećuje s objektom. Ako ova aproprirana performativna gesta na izložbi predstavlja filozofičnu krajnost u odnosu na središnju grupu izloženih likovnih radova, na suprotnom je polu grupa figurina koje otvaraju područje osobnih uspomena. Izvedene u glaziranoj kamenini pod nazivom Očinska figura: 5 jadnih primjera, figurine se, koristeći poslovični format i tehniku izvedbe ukrasnih statueta tipičnih za dekoriranje građanskog kućanstva, referiraju na iskustvo umjetničinog odrastanja u slijedu disfunkcionalnih obitelji u kojima je jedina konstanta u grupi bila nepredstavljena majka. Odstupanje od realističnog prikaza, fingiranje nepreciznog modeliranja i koloriranja u oblikovanju figurina u svojevrsnoj parafrazi dječjeg rukopisa, sugerira koliko nepotpunost toliko i neumoljivu prisutnost formativnih uspomena. U podsvijesti su prisutne kao prikaze, a umjetničina potreba da se s njima suoči razriješena je njihovim uvođenjem u predmetnu stvarnost kreativnog opusa u kojem je umjetnica osoba koja posjeduje kontrolu. (…) - Branko Franceschi, iz teksta u pratećeg kataloga izložbe.

Životopis umjetnice
Fritzie Brown je vizualna umjetnica, njezino obrazovanje uključuje studij kiparstva i međunarodne komunikacije na Državnom sveučilištu San Francisco, Gradski fakultet kiparstva i umjetnosti metala u San Franciscu te diplomu Globalnih kulturoloških studija na City College of New York Unique and Individual Studies.
Fritzie Brown se povukla s mjesta izvršne direktorice CEC ArtsLinka (2008.-2018.), međunarodne organizacije za kulturnu razmjenu. Prethodno je radila u ArtsLinku kao direktorica programa od 1997.-2008. Prije toga radila je u Headlands Center for the Arts u Kaliforniji od 1987. do 1997., gdje je obnašala različite dužnosti, uključujući direktoricu operacija i privremenu izvršnu direktoricu.
U različitim je svojstvima sudjelovala u brojnim prezentacijskim i izbornim panelima diljem SAD-a i inozemstva. Trenutačna je članica odbora Zaklade Behal-Fejer, Prag, CZ, bila je koautorica Deklaracije o kulturnoj i umjetničkoj mobilnosti Kanarskih otoka, Kanarski otoci, SP (2014.) i bila je članica College Art Association’s International Committee 2009.-2012.
Fritzie Brown živi i radi u New Yorku, i dalje putuje, zalaže se za slobodu izražavanja, čudi se ljudskoj pristojnosti i osjeća gađenje prema nepristojnosti njihovih vođa.

Reprodukcije: Fritzie Brown
Zvijer / Autopotret, 2023. / akvarel i kolaž / 55,8 x 45,7cm / Foto: Jan Baracz
Privremeno, tetovaža / koncept Steve Cosson izvedba: Bang Bang Studios / Foto: Goran Vranić, NMMU
Fufuin specijalni krumpir, 2022./ akrilik, puckavac, novac na drvenoj ploči / 18 x 23 cm / Foto: Jan Baracz

Frano Missia – slike i grafike 1956. – 1980., povodom stogodišnjice rođenja

Nacionalni muzej moderne umjetnosti svoj izložbeni program u 2024. godini započinje izložbom Frano Missia - slike i grafike 1956. – 1980., povodom stogodišnjice rođenja, koja će se od 16. siječnja do 11. veljače održati u Galeriji Josip Račić. U kustoskoj koncepciji dr.sc. Dalibora Prančevića, izložba će zagrebačkoj kulturnoj javnosti prezentirati 15 umjetnikovih slika izvedenih kombiniranom tehnikom na platnu ili temperom na papiru nastalih u razdoblju između 1956. i 1966. u Splitu i Parizu, te dvije grafike koje je tehnikom izravnog otiska predmeta Frano Missia 1980. izveo u New Yorku. Ovaj rođeni Splićanin studij slikarstva i scenografije završio 1973. na Hunter College (New York City University), sveučilištu na kojem je dvadesetak godina kasnije na Odsjeku za likovne umjetnosti predavao deskriptivnu geometriju i perspektivu.
Doktorirao je 1993. na Teachers College njujorškog sveučilišta Columbia na temu Painting the Nude by Male Artist sin Western Art.
Muzej grada Splita 2019. posthumno mu je priredio izložbu u Galeriji Emanuel Vidović, a u suradnji s Filozofskim fakultetom u Splitu, izdao i likovnu monografiju pod nazivom Frano Missia – Lutajući slikar: kronopis jednog umjetničkog puta. Kustos splitske izložbe bio je dr. sc. Dalibor Prančević, koji ujedno i autorski potpisuje umjetnikovu monografiju.
O prezentaciji umjetnikovih radova u Galeriji Josip Račić Dalibor Prančević u tekstu pratećeg kataloga piše: (...) Izložba kojom se obilježava stota godišnjica rođenja Frane Missije prikazuje njegov opus kroz svojevrsnu dihotomiju apstraktnih i figurativnih načina slikarskog angažmana i to ne iz rakursa njihova antagonizma nego međusobne prožetosti i supostojanja. Pritom su odabrana ponajbolja djela nastajala na različitim geografskim širinama i dužinama prateći zapravo – i skicirajući – životni itinerar njihova umnogome neobičnog tvorca.

Životopis umjetnika
Frano Missia (Split, 23. travnja 1924. – Split, 28. ožujka 2018.) umjetnik je iz Splita koji je do kraja života zadržao i svoje međunarodne adrese u Parizu i New Yorku. Studij strojarstva završio je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1957. godine. Također je započeo i studij kazališne scenografije na Kazališnoj akademiji u Zagrebu u klasi Kamila Tompe koji nikada nije završio zbog odlaska u Pariz 1958. godine. U Parizu je bio angažiran na poslovima tehničkog usmjerenja istovremeno umjetnički stvarajući i sudjelujući u likovnom životu. Godine 1968. odlazi u New York pragmatično iskoristivši svoju diplomu strojarstva, tada deficitarne struke. Međutim, u New Yorku nastavlja svoje umjetničko obrazovanje pa se 1970. godine upisuje na diplomski studij slikarstva i scenografije na Hunter College (New York City University) koji završava 1973. godine. Na istom je sveučilištu dvadesetak godina sudjelovao u nastavi na Odsjeku za likovne umjetnosti predavajući deskriptivnu geometriju i perspektivu. Doktorat s temom iz pedagogije umjetnosti (Painting the Nude by Male Artist in Western Art) obranio je na koledžu Teachers College njujorškog sveučilišta Columbia University 1993. godine. Do kraja je života živio i stvarao u Splitu, Parizu i New Yorku.

Kolačići