Kategorija: Arhiva-Josip Racic

Matko Mijić, Nove slike

U Galeriji Josip Račić do 2. ožujka, hrvatski kipar Matko Mijić zagrebačkoj kulturnoj javnosti predstavlja se ciklusom slika u kombiniranoj tehnici na platnu ili na drvenoj podlozi formata 80 x 120 cm. Riječ je o radovima nastalim nakon 2020. godine i umjetnikove retrospektive održane 2018. u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, koju je kurirala Margarita Sveštarov Šimat. Za spomenutu retrospektivu Matko Mijić nagrađen je godišnjom nagradom „Vladimir Nazor“ iz područja likovnih i primijenjenih umjetnosti.
Izložbu u Galeriji Josip Račić kustoski potpisuje Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, a prati je dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku koji je grafički oblikovala Ana Zubić.
Otvorenje će se održati 6. veljače 2025., u 19 sati.

Životopis umjetnika
Matko Mijić (Split, 1955.) djetinjstvo je proveo u Milni na Braču gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu za primijenjenu umjetnost završio je u Splitu. Na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu diplomirao je na Katedri za kiparstvo 1981. godine. Nakon studija vratio se u Milnu gdje je živio do preseljenja u Trogir 1985. godine i u kojemu je ostvario najveći dio svog opusa. Od 1984. član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, a od 2004. godine zaposlen je na Umjetničkoj akademiji sveučilišta u Splitu, gdje je danas redoviti profesor u trajnom zvanju. Samostalno izlaže od 1976. i do danas je imao 45 samostalnih izložbi, među kojima su: Galerija Forum, Zagreb, 1992. i 2007.; Galerija sv. Krševana, Šibenik, 1995., 2009. i 2011.; Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 1998 i 2002.; Galerija umjetnina, Split, 2003.¸Günzburg, Njemačka, 1995.; Treviso/Venecija, 1999.; Zavod HAZU – Palača Milesi, Split, 2014.; Memorijal Ive Kerdića, Osijek, 2016.; Nacionalni muzej moderne umjetnosti, 2018. Sudjelovao je i na više od 200 skupnih izložbi poput Trijenala hrvatskog kiparstva u Zagrebu, izložbe Suvremeno hrvatsko kiparstvo u Beču, Berlinu i Bratislavi 2009. godine te u Zagrebu, Ljubljani, Trstu i Pečuhu 2010.; na simpoziju Art Medal World Congress u Sofiji 2014.
Mijićevi radovi nalaze se u muzejskim i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu, poput Muzeja suvremene umjetnosti u Dubrovniku, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu, Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku.

Izložba je realizirana uz potporu:   

Reprodukcije: iz postava izložbe "Nove slike" Matka Mijića u Galeriji Josip Račić / Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

“Jelena Bando i Marija Ujević Galetović – Raskrižja”

Nacionalni muzej moderne umjetnosti izložbenu sezonu 2025. u Galeriji Josip Račić započinje izložbom “Jelena Bando i Marija Ujević Galetović – Raskrižja”, koju organizira u suradnji s platformom Nomad - Hrvatskim uredom za suvremenu umjetnost. Radovi dviju zagrebačkih umjetnica različitih generacija nakon premijernog predstavljanja u Galeriji Frank u Beču u studenom 2024. ponovno se susreću u dijalogu - ovaj put u Galeriji Josip Račić u Zagrebu.
Uz ulja na platnu srednjeg formata iz nove serije (2023. – 2024.) akademske slikarice Jelene Bando, zagrebačka kulturna javnost ima priliku vidjeti akril na platnu „Supermici“ (2004.) i brončanu skulpturu akademkinje Marije Ujević Galetović pod nazivom “Kozo jedna” (2015.) , koja je za ovu prigodu posuđena iz obiteljske kolekcije. Prema riječima povjesničarke umjetnosti i kustosice izložbe Jelene Tamindžije Donnart riječ je u radu koji utjelovljuje kvalitete jedne od najprominentnijih hrvatskih kiparica koje se očituju u humoru i skulptorskoj preciznosti izvedbe, ali i promišljenoj kulturnoj i filozofskoj poruci karakterističnoj za njezin opus.

(…) Postavljanjem dviju umjetnica u svojevrsni razgovor različitih medija, generacija i pristupa nastoji se stvoriti jedinstveno iskustvo kojim se aktualizira ostavština jedne od najproduktivnijih hrvatskih kiparica. (…) - piše u tekstu dvojezičnog kataloga izložbe Jelena Tamindžija Donnart
Izložba se u Galeriji Josip Račić može razgledati  do 2. veljače 2025.

JELENA BANDO
Jelena Bando akademska je slikarica koja je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2012. godine. Pohađala je studijske posjete i rezidencije u Njemačkoj (Würzburg, Berlin, Leipzig), Francuskoj (Pariz) i Hrvatskoj (Kuberton). Izlagala je na dvadesetak samostalnih izložbi u različitim institucijama, među kojima su Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, Oris – Kuća arhitekture u Zagrebu, Galerija Ravnikar u Ljubljani, Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku, Palača Fritzi – Muzej Lošinj u Malom Lošinju, Galerija Prsten u Zagrebu, Galerija Juste u Stockholmu (Švedska), VN Galerija u Zagrebu, Galerija Bravo u Zagrebu, Galerija Galženica u Velikoj Gorici, Galerija Greta u Zagrebu, Galerija Nouvel Organon u Parizu (Francuska) i Galerija Ungeheuer u Berlinu (Njemačka). Za svoj rad Jelena Bando osvojila je dvije nagrade za crtež i grafičku umjetnost (Galerija SKC, Beograd; 15. Bijenale crteža, Beograd). Živi i radi u Zagrebu, u Hrvatskoj.

MARIJA UJEVIĆ GALETOVIĆ (1933. – 2023.)
Marija Ujević Galetović rođena je 1933. godine u Zagrebu. Školovala se na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirala slikarstvo. Kasnije je nastavila svoje akademske studije na istoj instituciji, gdje je stekla diplomu iz kiparstva. Marija Ujević Galetović isticala se u području skulpture i javne plastike. Pored svojih slikarskih i grafičkih djela, stvarala je i skulpture koje su obogatile javni prostor. Neki od njezinih najvažnijih radova u javnom prostoru uključuju spomenike: Augustu Šenoi u Zagrebu, Vlahu Paljetku u Zagrebu, Miroslavu Krleži u Opatiji, Frani Petriću u Cresu, Jakovu Gotovcu u Osoru, papi Ivanu Pavlu II. u kapeli kripte Požeške katedrale i Jurju Križaniću u Zagrebu. Ovi radovi predstavljaju samo nekoliko primjera njezinog bogatog opusa u skulpturi i javnoj plastici, koji su obogatili kulturnu baštinu Hrvatske.
Njezine skulpture postale su nezaobilazni dio kulturnog pejzaža, ističući se svojom originalnošću, estetikom i dubokim kulturnim i filozofskim porukama. Njezin rad ostaje važan i relevantan, inspirirajući nove generacije umjetnika i obogaćujući kulturnu baštinu.

Foto: 1. (lijevo iz postava izložbe Marija Ujević Galetović, Kozo jedna, 2015., bronca, 180 cm) Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb / desno: Jelena Bando, 74, 2024.(detalj) / ulje na platnu
/ 180 × 130 cm / Foto: Damir Žižić
2. Jelena Bando, 105, (detalj)2024. ulje na platnu / 180 × 130 cm / Foto: Damir Žižić
3. (lijevo) Jelena Bando, 51, 2024. ulje na platnu / 180 × 130 cm / Foto: Damir Žižić / Jelena Bando, 99 a, 2024. / ulje na platnu
180 × 130 cm / Foto: Damir Žižić

U sjećanje na Munirove pastorale ili na svijet od jučer

Povodom nedavnog odlaska istaknutog hrvatskog slikara i grafičara Munira Vejzovića (Doboj, 29. siječnja 1945. – Zagreb, 29. rujna 2024.), Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Zagrebu, u Galeriji Josip Račić od 5. prosinca 2024. do 5. siječnja 2025., kao simbolički oproštaj od umjetnika koji je mnogo surađivao s Nacionalnim muzejom moderne umjetnosti i Galerijom Račić, gdje su održane njegove brojne tematske, retrospektivne i monografske izložbe organizira malu komornu izložbu „U sjećanje na Munirove pastorale ili na svijet od jučer“.

Autorica i kustosica izložbe Iva Körbler u predgovoru izložbe pojašnjava kako je opus Munira Vejzovića zapamćen kao jedan od posebnijih slikarskih i crtačkih svjetova u modernoj hrvatskoj umjetnosti.
„Na tragu velikog vala odavanja hommage- a značajnim europskim umjetnicima 20. stoljeća, ovaj je umjetnik izgradio rukopis koji možda – bez obzira na sav njegov vitalizam, hedonizam, raskoš motiva i boje - pomalo pesimistično ukazuje na činjenicu kako su vrhunci europske umjetnosti i civilizacije prošli i kako danas još možemo živjeti samo na njihovim fragmentima, sjećanjima, ili krhotinama. No opet, u tom okretanju prema prošlosti, slikar je formirao specifičan stil i motive koji funkcioniraju bezvremeno, bez obzira na slikarske trendove i mijene. Kada svodimo nečiji opus na nekoliko bitnih odrednica ili lajtmotiva, ili kada tragamo za radovima u kojima se najpotpunije iskazuje umjetnikov svjetonazor i senzibilitet, tada se unutar opusa Munira Vejzovića možemo odmaknuti od njegovih reprezentativnih, velikih slikarskih kompozicija i okrenuti se bogatoj grafičkoj ostavštini, u kojoj se krije ključ njegove riznice motiva i tema. Serije monotipija, od kojih su neke tiskane kao samostalni grafički listovi, druge unutar grafičkih mapa ili bibliofilskih izdanja, za Munira su bile prostor osobne slobode, gdje je prenosio esenciju vlastitog umjetničkog i slikarskog manifesta. Mali formati monotipija – od kojih, jasno, niti jedna nije identična - u tolikoj su mjeri napunjeni živom, vibrantnom energijom, s vrlo pažljivo razrađenim rasporedom motiva u kompoziciji, da možemo ustvrditi kako su mnoge monotipije bile predloškom za kasnije slikarske kompozicije većih i velikih formata. Neke od monotipija korištene su za plakate izložbi 'Pastorala' u galerijama Račić i Schira, u periodu kad je Munirov rad na ovim grafičkim otiscima bio najintenzivniji: između 1986. i 1988. godine, i kada su čvrsto postavljeni horizonti njegovog slikarstva“.
Svi radovi za ovu izložbu posuđeni su iz Zbirke Biškupić.

Munir Vejzović osnovno obrazovanje završava u rodnom gradu, a Školu primijenjene umjetnosti u Sarajevu, slikarski odjel, gdje su mu predavali Mica Todorović i Vojo Dimitrijević. Godine 1965. upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarsko-grafički smjer, gdje uči od profesora Ljube Ivančića, Ive Režeka, Krste Hegedušića, Vjekoslava Paraća i Antuna Mezdjića. Na ALU je kod prof. Frane Baće učio i grafiku kao neobavezni predmet. Tijekom studija na ALU prekida studiranje na trećoj godini i odlazi u Pariz, baš u vrijeme studentskih nemira 1968. godine. Nakon godinu dana ipak se vraća u Zagreb gdje cum laude diplomira u klasi prof. Antuna Mezdjića 1970. godine.
Slijedi razdoblje opstanka u metijeru iako je primoran raditi na nekoliko škola u Doboju. Nakon kratkog boravka u rodnom gradu vraća se u Zagreb. Godine 1977. predaje na Srednjoj školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, i to je bilo njegovo posljednje pedagoško iskustvo. Od tada radi u svojstvu samostalnog profesionalnog umjetnika.
Boraveći u više navrata u Parizu upoznaje i usvaja veliki dio francuske moderne likovne baštine po raznim muzejima i galerijama (Louvre), istodobno pohađajući neobavezno École des Beaux Arts.
Opsežnu monografiju napisali su 2009. godine o Munirovom slikarstvu akademik Tonko Maroević i Biserka Rauter Plančić, u izdanju Galerije Klovićevi dvori i Art magazina Kontura, a zadnja velika izložba „Zagrljaj erotike i plastike“ organizirana mu je u NMMU- u u Zagrebu 2016. godine, s izborom djela akademika Tonka Maroevića i samog autora. Njegove su radove posebice prepoznali galeristi i kolekcionari u Francuskoj i Italiji, gdje je više puta izlagao i imao svoje kontinuirane pratitelje.
Munirove slike, crteži, grafike i skulpture nalaze se u fundusima svih značajnih hrvatskih muzeja i galerija te u hrvatskim i inozemnim privatnim zbirkama (Francuska, Italija, Austrija).
Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za 2008. godinu.

Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija RH i Orbico Grupe.

Reprodukcije: Munir Vejzović
(1) Žena s lepezom, 1986., Kavana II, 1988.
(2) Slikar, 1987., Salome, 1986.
(3) Suzana i starci, hommage a Tintoretto, 1987.
(4) Voće (i čajnik), 1988.
(5) Interieur, 1987.
(6) Etrurija, plakat izložbe 1986., Maske, 1986.
Foto Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Milo Sakač
Nessuno torna indietro

Nacionalni muzej moderne umjetnosti predstavlja izložba recentnog ciklusa slika Mila Sakača, izvedenih kombiniranom tehnikom na papiru. Milo Sakač po struci arhitekt, uspješno izlaže od 80-ih godina u zemlji i inozemstvu. Ciklus Nessuno torna indietro izveden 2023. – 2024. godine, je stilsko, izvedbeno i metijersko odstupanje od njegovog dosadašnjeg rada u mediju štafelajnog slikarstva, prema skicoznijem, intuitivnom izrazu. Izložba predstavlja izbor od 18 monumentalnih akromatskih kompozicija, karakteristično izduženog formata uvjetovanog podlogom od zaštitnog građevinskog papira. Ciklus je izveden neslikarskim materijalima koji se koriste u građevinarstvu te u ovom aspektu predstavlja i posvetu umjetnikovom paralelnom radu u području arhitekture. Kustos izložbe je Branko Franceschi.

„Izložba akromatskih slika na papiru Mila Sakača u Galeriji Josip Račić prva je njegova ambicioznija izložba nakon 2023. godine i retrospektivnog presjeka rada u Sveučilišnoj galeriji u Splitu. Onaj nakon retrospektive potrebni korak naprijed u Sakačevom uvijek agilnom radu, primijetio sam u metijerski neambicioznom ciklusu slika izvedenih neslikarskim, građevinskim akrilicima i premazima na rolama zaštitnog građevinskog papira. Unatoč monumentalnim dimenzijama, izvjesno je da je riječ o brzom i intenzivnom postupku, gotovo skicoznom, tijekom kojeg nema kalkuliranja i koji stoga precizno bilježi razinu umjetnikove tehničke i fizičke spremnosti, stvaralačku samosvijest i sigurnost. U suštini, Sakač je iz svog prepoznatljivog slikarskog ductusa radikalno izdvojio uvriježene, ali ključne metijerske i tržišne čimbenike - štafelajnu sliku na platnu i oku zavodljivu paletu boja. Kao da sustavno radi na nekoj vrsti samonametnute pokore ili provjere, izražajne mogućnosti sveo je na svega jedno, ali zato izrazito nabijeno akromatsko događanje u kojem gesta ostavlja (crni) trag na (bijeloj) podlozi. I sve to, ponavljam, u materijalu koji niti je namijenjen, niti pogoduje umjetničkom izražavanju, već je po svojoj prirodi neutralan, radni, funkcionalan, ukratko, nelijep.“ (iz predgovora Branka Franceschija)

Životopis umjetnika
Milo Sakač rođen je 1963. godine u Čakovcu. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1988. Radi kao arhitekt i paralelno slika. 2017/18 otvara slikarski atelijer u Beč-u, ljeti boravi i radi u Omišu u atelijeru i galeriji. Član je udruženja likovnih umjetnika: grupe Q202 Leopoldstadt Wien, te Produzentengalerie Wien i Hungarian visual artist Worldwide i HDLU Varaždin. Samostalno izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama od 1988. godine u Hrvatskoj, Austriji i Mađarskoj. Sveučilišnoj galerija u Splitu je 2023. godine predstavila retrospektivni pregled njegovog dosadašnjeg opusa. Živi i radi između Omiša i Zagreba.

Izložba je otvorena do 1. prosinca 2024.

Reprodukcije: radovi Mile Sakača iz ciklusa Nessuno torna indietro, 2023. – 2024. (fasadna boja Takril, Jub brilijant unutarnja boja, akrilni lakovi na vodenoj bazi, drvofix, ugljen, akrilna boja Schminke na zaštitnom građevinskom papiru. dimenzije različite) Fotografije je snimio Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Nenad Šaljić, Antropocen I (2019. – 2024.)

Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 8. listopada do 3. studenoga u Galeriji Josip Račić predstavlja izložbu svjetski priznatog i višestruko nagrađivanog fotografa Nenada Šaljića pod nazivom Antropocen I (2019. – 2024.). Za premijerno predstavljanje istoimenog umjetnikovog ciklusa pred zagrebačkom publikom ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i kustos izložbe Branko Franceschi, koji ujedno potpisuje i tekst u pratećem katalogu, napravio je izbor koloriranih fotografija koje je Šaljić snimio mobilnim telefonima Apple iPhone 7 Plus i Apple iPhone 12 Pro Max, opcijom live photo – long expo¬sure između 2019. i 2023., a digitalnim oruđem koloristički postproducirao ove godine. O spomenutim radovima Branko Franceschi piše: (…) Šaljić razmatra antropocentričnost znanstvene in¬terpretacije kurentnih klimatskih promjena, a njegova umjetnička refleksija ove činjenice zasnovana je na kadru čiji je središnji motiv crta horizonta na pučini, rekreiranju podizanja linije morskog horizonta koja je narativna potka cjeline ciklusa i simboličkoj promjeni boja mora i neba kao dominantnih elemenata kompozicije. Simbolička rekreacija stvarnosti i distopijska vizija njezine budućnosti zatekla nas je uprizorenjem koloristički ekspresivnog svijeta zastrašujuće ljepote umjesto poslovičnog monokroma modrine koja spaja nebo s morem. Ne nalazimo se u okruženju poznatog domicilnog planeta, nego u negostoljubivom svijetu koji sami stvaramo.
Ovaj vizualni umjetnik, planinar i speleolog čija su djela uvrštena u više domaćih i međunarodnih zbirki poput Bibliothèque Nationale de France, Griffin Museum of Photography (USA), The Center for Fine Art Photography (USA), Muzej za umjetnost i obrt (Zagreb), rođen je 1961. u Sinju, a živi i stvara na relaciji između Splita i švicarskog Zermatta, podno alpskog vrha Matterhorna koji mu je trajna inspiracija. Za snimke impresivnog Matterhorna Šaljić je 2013. nagrađen dvjema prestižnim nagradama - Sonyjevom svjetskom fotografskom te prvom nagradom za najbolju fotografiju National Geographica, a jedna od fotografija iz ciklusa Matterhorn bila je izložena u okviru prezentacije muške kolekcije modne kuće Louis Vuitton jesen / zima 2013. - 14. na Fashion Weeku u Grand Palaisu u Parizu. Iste sezone serija fotografija Void poslužila je brendu Saxony kao nadahnuće za modnu kolekciju u Australiji.
Nakon školovanja u Splitu, gdje je stekao doktorat iz ekonomskih znanosti, sveučilišne nastavne i uspješne poslovne karijere Nenad Šaljić od 2007. potpuno se posvetio umjetničkoj fotografiji. Izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu, a zastupaju ga Kunsträume - Umjetnička galerija Heinz Julen (Zermatt, Švicarska) i Galerija Kranjčar (Zagreb).

Proglašenje antropocena sadašnjom geološkom epohom u svojoj je srži utjelovljenje ljudske arogancije. Ovaj pojam podrazumijeva da je naša vrsta primarni arhitekt geoloških epoha, zanemarujući eone oblikovane prirodnim silama. Iako nenamjerno, izraz naglašava tamniju stranu naše ambicije, riskira zapostavljanje zamršene složenosti povijesti planeta i zanemarivanje skromnog, suradničkog odnosa sa Zemljom. - Nenad Šaljić

Reprodukcija / Image: Nenad Šaljić Iz ciklusa Antropocen I / Kolorirane fotografije, Inkjet print na satenskom fotopapiru, 90 x 120 cm, kaširano na KAPA®FIX

Nina Atević Murtić
Ples ruke

Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 10. rujna do 6. listopada u Galeriji Josip Račić predstavlja izložbu Nine Atević Murtić pod nazivom Ples ruke. Ova svestrana umjetnica u Galeriji Josip Račić predstavlja se novim ciklusom slika koji potvrđuju njen status umjetnice koja sustavno i kontinuirano radi na održavanju tradicije apstrakcije u razdoblju dominacije figurativne inačice štafelajnog slikarstva. Svoju reputaciju zasnovala je na sofisticiranim, lirskim kompozicijama koje se zasnivaju na artikulaciji polja slike suptilnim prijelazima i odnosima intenziteta nanosa u suštini lazurnih površina boje.
Posljednjih godina Nina Atević Murtić sve se više bavi monokromom i minimalističkim odnosom prema sadržaju slike koji je određen sa što manje gesti s tendencijom prema kardinalnoj gesti kojom će se kompozicija razriješiti singularnim potezom. Riječ je o postupku koji zahtjeva visoku koncentraciju, izvježbanost i sigurnost umjetnika te sposobnost otvaranju iracionalnim, zaumnim i intuitivnim aspektima stvaralaštva. Izložbu kustoski potpisuje Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti koji u pratećem katalogu piše: (...) Je li slikarstvo ples ruke? Rekao bih da u slučajevima kad se osjećaj za boju preklopi s discipliniranom motoričkom predispozicijom, bolji opis ne postoji. Ponekad je to bjelodano, kao u recentnom slikarstvu Nine Atević Murtić.

Životopis
Nina Atević Murtić rođena je 1970. u Zagrebu. Nakon završene Srednje škole za primijenjenu umjetnost i dizajn upisala je Likov¬nu akademiju u Zagrebu. Nakon što je apsolvirala na Nastavnič¬kom odjelu ALU u klasi prof. Miroslava Šuteja, odlazi u SAD gdje izlaže na nekoliko skupnih izložbi. Nakon položenih preostalih ispita na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je slikarstvo na ALU-u. Po povratku u Zagreb zapošljava se uz Gorana Lelasa kao umjetnička direktorica u tvornici Heruc. Njezin rad uključuje i sudjelovanje u kostimografskim projektima, ilustriranje dječjih knjiga te likovne radionice. Paralelno radi i na projektima likov-nih rješenja i opremanja hotela i interijera.
Izlagala je u privatnim i javnim galerijama i muzejima u Hrvatskoj (Studio Nest u Zagrebu, Muzej grada Rovinja, Gradska galerija Zabok, Gradska galerija Waldinger u Osijeku, Galerija Vladimir Bužančić Centra za kulturu Novi Zagreb) i na grupnim projek¬tima u inozemstvu („Hrvatski umjetnici” Gallerie Meneghello u Münchenu te „Miniscule” Gallery Oblong, kustosi Vanya Balogh i Jim Racine u Londonu). Od 2001. sa suprugom Rankom Murti¬ćem surađuje na projektu Galerije Zona gdje izlaže samostalno i na zajedničkim izložbama umjetnika Zone. Djela joj se nalaze u brojnim privatnim kolekcijama u Hrvatskoj.

Reprodukcije: izbor radova iz Otvorenog ciklusa (2023.-2024.) Nine Atević Murtić. Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Damir Širola
Preobraženja

Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 2 srpnja do 1 rujna u Galeriji Josip Račić predstavlja izložbu Damira Širole pod nazivom Preobraženja. Prema koncepciji muzejskog savjetnika NMMU i kustosa izložbe Željka Marciuša, za predstavljanje u postavu odabrano je dvadesetak fotomontažnih kolaža iz istoimenog recentnog umjetnikovog projekta. O spomenutom u predgovoru dvojezičnog popratnog kataloga Marciuš između ostalog piše: (...) Novi Širolin fotografski projekt Preobraženja ostvaren je od fotografskih kolaža-montaža, odnosno presloženih fotografija koje stoga stvaraju novu polaritetnu fotografiju koja zalazi onkraj realizma u nadstvarno i nadrealno provocirajući promatrača prizorima iskošenog snoviđenja koje je plod kombinacije
više izrezanih i iskrojenih fotografskih ispisa, paradoksalno dokumentarnog (nad)realizma. Pokretačka ideja istraživanje je granica prihvaćanja novih foto-slika, do sada nepoznatih, a urealnosti nemogućih fotografija koje promatraču, kao i autoru obilježenim određenim fotografskim anagramima te mijenama
u živčanom sustavu, konzerviraju iskustvene činjenice u vremenu, prostoru i (više)smislenoj dvojnosti utemeljenoj na fundamentu projekcija. To je učinak iskrojenih fotografija koje nestaju u prvotnome obliku istovremeno tvoreći novu sliku, novu slikovnu dinamičnu premetaljku u konstantnom protjecanju
oka pri promatranju.

Životopis umjetnika
Damir Širola (Zagreb, 1960.) fotografijom se bavi od ranih dana. Izlagao je na dvadesetak skupnih i klupskih izložbi, te pripremio devet samostalnih u Zagrebu i Varaždinu. Uz autorsku fotografiju, snimio je mnoge kataloge drugih umjetnika, naslovnica i ilustracija nekoliko knjiga i tehničku dokumentaciju za potrebe industrije. Od 2013. godine živi i radi u Varaždinu. Član HDLU-a Varaždin i Likovnog udruženja Čakovec. Od samostalnih izložbi izdvajamo onu u Salonu Palače Sermage u Varaždinu, 2010., Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu (2011. i 2017.) kao i u KIC-u Zagrebu, 2019.

Životopis kustosa
Željko Marciuš (Zagreb, 1964.) povjesničar je umjetnosti, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i voditelj zbirke slikarstva od 1945. do danas, koji niz godina istražuje i obrađuje hrvatsko slikarstvo i druge medije moderne i suvremene umjetnosti. Priredio je niz samostalnih i skupnih izložbi, monografskih prikaza i sinteza za koje je nagrađivan. Pisao je studije za hrvatske predstavnike na Vencijanskom bijenalu 2009., (Zoltan Novak, Matko Vekić). Živi i radi u Zagrebu.

Foto: Hibridne fotografije Damira Širole iz ciklusa Preobraženja , nastale su tijekom 2023. i 2024. iz dijelova prethodno snimljenih autorovih fotografija.

Zdravko Milić
Japetdrom


Akademski slikar i grafičar Zdravko Milić svoj recentni ciklus slika izvedenih akrilikom na platnu Japetdrom predstavit će na istoimenoj izložbi od  6. do 30. lipnja u Galeriji Josip Račić. Riječ je o ciklusu koji se nastavlja na prethodni pod nazivom Lunadrom i umjetnikovu fascinaciju temom i motivom koji povezuju znanstvene spoznaje s teorijama bliskim području znanstvene fantastike. Prema riječima kustosa izložbe Branka Franceschija ciklus Japetdrom kao niti jedan dosadašnji Milićev ciklus uvlači nas u prostor svemira kao ludičke pozornice umjetnikove mašte.
Slike sustavno predstavljaju detaljnu topografiju specifične površine i oblika Japeta, jednog od 146 Saturnovih satelita, poznatog i kao yin yang mjesec, koji s 1472 kilometra u promjeru nosi reputaciju najudaljenijeg mjeseca od matičnog planeta u Sunčevom sustavu, a zbog svojih obilježja izaziva najviše kontroverzi i nadahnjuje najviše maštu. Na njemu se odvijaju ključni trenuci antologijskog filma 2001.: Odiseja u svemiru prema scenariju Arthura C. Clarka i Stanleya Kubricka iz 1968. godine. U SF romanu Saturnova igra Poula Andersona iz 1981. istražuje ga tim znanstvenika, a jedno je i od galaktičkih okruženja u romanu 2312 Kima Stanleya.
Bizarni oblik Japeta i njegova pozicija navela je neke od popularnih teorija da je riječ o umjetnom planetu kojeg je sastavila napredna izvanzemaljska inteligencija. Ovaj bizarni svijet nadahnuo je Zdravka Milića da slike izvedene mladenačkom energijom i senzibilitetom ostvari zrelom metijerskom vještinom. Ugođaj je nadrealan čemu doprinosi hiperrealistična preciznost i jasnoća izvedbe. Neizravno, ciklus upućuje na specifičnu osobinu Milićeve generacije koja se unatoč godinama ne odvaja od mladenačkih opsesija koje nisu očite samo u temi, već i u ilustrativnosti i konciznoj naraciji bliskoj mediju stripa.

(…) U hrvatskoj umjetnosti nema niti jednog umjetnika koji je poput Zdravka Milića slikarstvo fantastike sustavno zasnovao na temi i motivima nadahnutim znanstvenom fantastikom. U njih sa slobodom koju su stekli samo umjetnici obrazovani u duhu postmoderne, Milić upliće motive koje možemo izvesti iz estetike pop-arta ili, pak, renesansnog slikarstva, otvarajući time novu dionicu domaće fantastične umjetnosti. Stječe se dojam da je misterij Japeta nadahnuo Milića na do sada najbolje slikarske partije, i to upravo u dijelovima kompozicije koji predstavljaju njegovu površinu, a pogotovo tamniju stranu mjeseca s crvenkastim odsjajem, upravo onako kako je riječima opisuju astronomi koji su ga uveli u inventar područja Saturnove gravitacije. (…) piše Branko Franceschi u tekstu dvojezičnog pratećeg kataloga izložbe.

Izložba je realizirana zahvaljujući potpori Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Životopis umjetnika
Zdravko Milić rođen je 1953. godine u Labinu. Srednju Školu primijenjenih umjetnosti, Odjel grafike, završio je u Splitu 1973., a slikarstvo je diplomirao 1977. godine na Accademia di Belle Arti u Veneciji, u klasi prof. Carmela Zottija. Stručno je usavršavao mozaik na École Nationale Supérieure des Beaux-Arts u Parizu u klasi prof. Ricarda Licate (1988.). Od 1978. do 2006. godine djeluje kao samostalni umjetnik. Član je HDLU-a u Rijeci i HDLU-a u Zagrebu. U zvanju redovitog profesora predavao je na kolegijima Slikarstvo i Mozaik na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Intenzivno izlaže od početka 70-ih godina. Izlagao je na 103 samostalne te sudjelovao na preko 600 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Sudionik je velikog broja međunarodnih slikarskih i kiparskih simpozija, a za svoj je rad dobio 65 nagrada i priznanja. Njegova djela nalaze se u mnogim značajnim privatnim i javnim zbirkama.

Reprodukcije: Akrilici Zdravka Milića iz recentnovog umjetnikovog ciklusa Japetrdrom. Foto: Zdravko Milić / Ljubaznošću umjetnika

Ususret pedesetoj obljetnici

 

Zagrebačka galerija Josip Račić od svog osnutka 1975. nezaobilazno je mjesto umjetnika i ljubitelja umjetnosti. Ova mala gradska galerija od 1992. djeluje u sklopu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti (nekadašnje Moderne galerija), a iduće godine obilježava pet desetljeća svog djelovanja. Kao uvod u taj značajan jubilej NMMU od 9. svibnja do 2. lipnja 2024. na njezinoj poznatoj adresi u Margaretskoj 3 priređuje izložbu Ususret pedesetoj obljetnici.
Koncipirana kao povijesni pregled izlagačkih praksi u Galeriji tijekom proteklih pedeset godina, izložba koju kustoski potpisuje povjesničarka umjetnosti i kustosica NMMU Tihana Galić, posjetiteljima će kroz odabrana djela - najvećim djelom iz Muzejskog fundusa te ona nekolicine autora koji su u tom razdoblju izlagali - pružiti uvid u djelić bogatstva umjetničkog naslijeđa ovog prostora te evocirati sjećanje na izložbe i autore koji su kroz različite umjetničke pristupe i tematske fokuse oblikovali njezin identitet. Reduciran izbor radova u velikoj je mjeri uvjetovan veličinom izložbenog prostora, ali čini prezentan segment njezine bogate izložbene povijesti.
Umjetnici zastupljeni na izložbi su: Zlatko Kauzlarić Atač, Vlado Jakelić, Jadranka Fatur, Marijana Muljević, Ivo Deković, Nicholas Roerich, Đuro Seder i Stipan Tadić.
Uz prezentirane umjetnine, posjetitelji će imati priliku vidjeti i neke od arhivskih primjeraka pratećih publikacija brojnih izložbi te autorski dokumentarni film “Jadranka Fatur, Slike”  Hrvoja Juvančića snimljen 1987. u Galeriji Josip Račić.
Izložbu prati dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s tekstom kustosice izložbe. Grafičko oblikovanje potpisuje Ana Zubić.

    

Reprodukcije: Vlado Jakelić, Čistači cipela, 1977./ ulje na platnu / 100 x 130 cm / MG-3932, Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Marijana Muljević, Marijana Muljević / Oštrice, 1991./ ulje na platnu, 110 x 90 cm / MG-7003, Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Jadranka Fatur, Sestra ispred nedovršene slike, 1986. – 87. / ulje na platnu , 150 x 120 cm / vlasništvo autorice
Zlatko Kauzlarić Atač, Uvijek u pokretu, 1974. / ulje na platnu, 110 x 130 cm / vlasništvo autora
- Iz postava izložbe Ususret pedesetoj obljetnici u Galeriji Josip Račić
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Staš Kleindienst, Antiarkadija

     

Nacionalni muzej moderne umjetnosti u suradnji s Galerijom „Božidar Jakac“ iz Kostanjevice na Krki, od 9. travnja do 5. svibnja, u Galeriji Josip Račić predstavlja izložbu Antiarkadija Staša Kleindiensta, umjetnika koji je prema riječima Gorana Milovanovića, direktora Galerije „Božidar Jakac i kustosa izložbe, svakako u ovom trenutku jedan od najistaknutijih i najintrigantnijih slikara srednje generacije u Sloveniji. Za prvo samostalno izlaganje Staša Kleindiensta pred zagrebačkom publikom, odabrano je 10 radova, a riječ je o uljima na platnu nastalim u razdoblju od 2020. do 2024., koja su za ovu prigodu posuđena iz javnih i privatnih zbirki iz Slovenije.

(…) Što nas zapravo toliko intrigira na slikama Staša Kleindiensta? Na nekoj centralnoj točki galerije, gdje izložena djela možemo u cjelini obuhvatiti jednim pogledom, susrećemo se s nekim poznatim područjima koja čuvamo u svojim sjećanjima. Krajolici, koji polako tonu prema horizontu, prisni su nam i poznati, pa svojom pojavnošću stvaraju u nama osjećaj ugodnosti i nečeg domaćeg. Možda je to taj trenutak, taj „naš izraz“ koji je u krajoliku Hrvatskog zagorja i Dalmacije tražio i Ljubo Babić. Ali to, naravno, nije koncept Kleindienstova slikarstva koji uvijek u izložbenim postavima velikim formatima slika dodaje i male formate gdje su vizualizacije priča još zgusnutije pa nas kao takve privlače nekim magnetizmom. (…) iz teksta Gorana Milovanovića u dvojezičnom pratećem katalogu izložbe

Izložba Antiarkadija Staša Kleindiensta nastavak je uspješne međunarodne muzejske suradnje Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Galerije „Božidar Jakac“ koja je započela 2021. izložbom Spone – Zagrebačka likovna akademija i slovenski umjetnici između dvaju ratova.

Životopis umjetnika
Staš Kleindienst diplomirao je 2007. godine na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna u Ljubljani, gdje je i magistrirao 2009. godine. Njegovi su radovi uključeni u nekoliko privatnih i javnih zbirki. Godine 2014. dobio je nagradu grupe OHO. Sveučilište u Ljubljani 2019. godine dodijelilo mu je Priznanje značajnih umjetničkih djela. Dobitnik je nagrade Riharda Jakopiča za 2023 godinu. Živi i radi u Vipavi.

Izložba je realizirana u suradnji Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Galerije „Božidar Jakac” uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Reprodukcije radova:
Staš Kleindienst, Proljeće na visoravni, 2024 / ulje na platnu / 85 x 110 cm / vlasništvo umjetnika / foto Staš Kleindienst
Staš Kleindienst Večernja proba, 2020 / ulje na platnu / 130 x 200 cm / Mestni muzej Ljubljana (MGML) / foto Staš Kleindienst
Staš Kleindienst, Zimski pejzaž, 2021. / ulje na platnu / 120 x 160 cm / Galerija Božidar Jakac – Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Kostanjevica na Krki / Fototeka GBJ, foto Jaka Babnik
Staš Kleindienst Slika ceste, 2023 / ulje na platnu / 110 x 85 cm / privatno vlasništvo / foto Staš Kleindienst

Reprodukcije iz postava izložbe: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2024.