Zlatan Vehabović
Atlas manjeg svijeta
zbog početka konstrukcijske sanacije Vranyczanyjeve palače izložba je skraćena do 26. veljače!

Zlatan Vehabović (Banja Luka, 1982.) slikarstvo je diplomirao na Likovnoj akademiji u zagrebu 2006. godine u klasi Zlatka Kesera. Kao jedan od najzapaženijih slikara svoje generacije višestruko je nagrađivan, a njegove su slike uključene u muzejske i privatne zbirke u Hrvatskoj i inozemstvu.

Ciklus slika Atlas manjeg svijeta kojeg je Vehabović u razdoblju pandemije izveo za izložbu u Muzeju za umjetnost i obrt, zbog oštećenja muzeja tijekom potresa svoj je prirodni dom pronašao u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti. Ciklus se referira na bogatu kulturološku i arhivsku baštinu, prvenstveno onu povezanu s muzejima lijepih umjetnosti, uz posvetu njenim akterima velikanima hrvatskog slikarstva. Tema je u slikarskom mediju riješena palimsestom motiva koji funkcionira kao metafora interakcije bogatih slojeva nasljeđa sa današnjim kreativnim umom. Kompozicija je koncipirana kao slikani kolaž pa uvodni tekst povjesničarka umjetnosti Sandra Križić Roban završava riječima: Kolaž je od postmodernizma nadalje izazov objektivnosti i singularne realnosti. Postao je interpretativno sredstvo koje na izvjestan način nadomješta jezik, a svojim kompleksnim odnosom prema umjetničkim medijima, bez da pritom preferira bilo koji od njih, omogućio je umjetnicima da kontekstualiziraju višestruku stvarnost, ali i da ukažu na procese memoriranja vizualnih podataka, pri čemu se postižu nove, slojevitije nijanse njezina razumijevanja. Promatran u tom kontekstu, Zlatan Vehabović odmiče se od mimezisa i postupaka kojima su se koristili drugi umjetnici koji su se referirali na snimljeni sadržaj. U svoj umjetnički govor uvodi značenje svih prethodnih faza i materijala, otvarajući prostor za dublju analizu ovog nadasve transcendentnog procesa.

Zlatan Vehabović živi i radi u Zagrebu.

Reprodukcije: iz postava izložbe Zlatana Vehabovića u NMMU. Foto: Vedran Benović Images:© Muzej za umjetnost i obrt Zagreb

Željko Kipke
Od Ritma do Palače uništenja

Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 8. prosinca 2022. do 29. siječnja 2023. predstavlja retrospektivnu izložbu vizualnog umjetnika, likovnog kritičara i teoretičara Željka Kipkea pod nazivom Od Ritma do Palače uništenja. Koncepciju postava koji kroz sedam dionica u sedam dvorana prvog kata Vranyczanyjeve palače objedinjuje film, ambijentalne instalacije, slike, fotografije i grafike osmislio je sam umjetnik, a riječ je o njegovim antologijskim ostvarenjima nastalim u razdoblju od 1977. do 2022. Uz djela iz Zbirke NMMU za ovu prigodu umjetnička građa posuđena je iz nekoliko hrvatskih muzejskih institucija i privatnih zbirki. Izložbu prati dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s predgovorom povjesničara umjetnosti i kustosa Vanje Babića. Grafičko oblikovanje potpisuje Ana Zubić.
Kao ekstenzija umjetnikove retrospektive u NMMU, u Galeriji MH, od 26. siječnja do 15. veljače 2023., bit će predstavljena Osma soba - izložba s dosad neviđenim umjetnikovim litografijama iz druge polovine sedamdesetih godina prošloga stoljeća.

(…) Radi se o autoru u čijem opusu kronološki slijed nastanka pojedinih radova nije uvijek od presudne važnosti; njegove jednom realizirane ideje ne ostaju nužno usidrenima u prostorno-vremenskim kontekstima svojih izvornih realizacija, već će nerijetko u sebi nositi potencijal svojevrsnih temporalnih fluktuacija, a samim time i značenjskih revitalizacija. Rodonačelnike izgradnje vlastitih opusa kao integralnih te unutar sebe kontinuirano permutirajućih cjelina valja, dakako, potražiti u razdoblju velikih povijesnih avangardi, a Kipke nedvojbeno spada među najautentičnije suvremene nastavljače upravo takvih autorskih strategija. (…)
Vanja Babić, citat iz predgovora u katalogu

Izložba u sedam etapa (SEDAM SOBA) zamišljena je nelinearno, u vremenskom rasponu između dva filmska naslova realizirana 2022. i 2021. Od šestominutnog El Palacio Exterminador do naslova Ritam II, recentne montažne permutacije četiri superosmice snimljene 1980. na relaciji između Filozofskog fakulteta i Ulice grada Vukovara (tada Ulica proleterskih brigada). U nelinearni vremenski lanac ugrađena su dva ambijenta, jedan iz 1998. (Marsejska brojalica, ČETVRTA SOBA / IV) i drugi iz 1993. (Kabinet molitvenih strojeva, ŠESTA SOBA / II). Dvojake su funkcije, s jedne strane dvije su sobe međučinovi (intermeca), s druge pak poveznice između različitih medijskih strategija. Kabinet je „most“ između slika iz druge polovice osamdesetih (TREĆA SOBA / V) i znatno kasnijih filmova (primjerice Orson's Direction Sign iz 2015., TREĆA SOBA / V), dočim je brojalica „most“ između filmskih permutacija (Ritam II, PRVA SOBA / A) i struktuaralistički koncipiranih slika i grafika u drugoj polovini sedamdesetih prošloga stoljeća (DRUGA SOBA / O). (…)
Željko Kipke

Reprodukcija: Željko Kipke, Esa carta de mi flor, 1991. (detalj) ulje na platnu, 152 x 138 cm. Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Manirizam u hrvatskoj umjetnosti 20. i 21. stoljeća

Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 7. prosinca 2022. do 12. veljače 2023. predstavlja izložbu Manirizam u hrvatskoj umjetnosti 20. i 21. stoljeća. Povjesničarka umjetnosti, likovna kritičarka i autorica izložbene koncepcije Iva Körbler nakon dugogodišnjeg proučavanja i istraživanja građe, pronašla je dovoljno elemenata za dešifriranje, interpretaciju i razumijevanje manirizma i manirističkih postupaka u djelima hrvatskih umjetnika 20. stoljeća i novog tisućljeća iz zbirke NMMU. U postavu izložbe prezentirano je više od stotinu i trideset djela, a riječ je o skulpturama, slikama, radovima na papiru, grafikama i instalacijama. Uz umjetnine iz Zbirke NMMU za ovu prigodu nekolicina njih posuđena je iz privatnih kolekcija u Hrvatskoj.

Autorica o izložbi - Iva Körbler: Prilog tumačenju manirizma na djelima hrvatskih umjetnika 20. i 21. stoljeća
Kada danas navodimo pojam manirizma i manirističke umjetnosti, dakle, manirističku epohu u europskoj umjetnosti između 1520. i 1650. godine, u pravilu ju i struka percipira kao dekadentni otklon od svega klasičnog, petrificirani ili oslabljeni kôd ranijeg „čistog“ stila, maniru i maniriranost u negativnom kontekstu. Bez ozbira što su brojni suvremeni teoretičari i filozofi dali izniman prilog pravilnom tumačenju kompleksnosti manirističke epohe i umjetnosti (Gustav René Hocke, Wilhelm Weischedel, Ernesto Grassi, Arnold Gehlen, Karl Jaspers i dr.) ili što su mnogi nadrealisti otvoreno isticali kako se napajaju na umjetnosti manirizma (P. Klee, M. Ernst, F. Léger, H.. Arp, S. Dali i dr.), manirizam još nije podignut na razinu čistog stilskog fenomena 20. i 21. stoljeća poput ekspresionizma ili nadrealizma. (Neki teoretičari likovne umjetnosti i književnosti čak smatraju kako je doba između 1850. i 1950. također druga velika maniristička epoha jer već tada nastaje nepopravljivi rascjep u osjećaju bitka kod modernog čovjeka).
Preskačući svojim stanjem duha trendove i vrijeme, brojni hrvatski moderni i suvremeni umjetnici stvaraju djela koja formalnim sadržajem i stilizacijom ukazuju kako je manirizam konstanta europskog duha koji se očituje kao pobuna i bježanje od svijeta / optuživanje svijeta i strah od njega, a to se formalno pokazuje kao „deformacija, konstrukcija anti-naturalnih svjetova, zatvaranje u svoje unutrašnje svjetove, ekspresionizam, nadrealizam i hermetična apstrakcija“ (Hocke). Današnji je umjetnik trajno podvojen, razjedinjen, izbačen iz svoje harmonije i simbolički idealne proporcije, egzistencijalno i emotivno-psihički trajno izvan ravnoteže jer živi u pomaknutom i iščašenom svijetu, a to se nije katarzično razriješilo postmodernom epohom.
Godinama proučavajući građu, smatram kako postoji dovoljno elemenata za dešifriranje, interpretaciju i razumijevanje manirizma i manirističkih postupaka u djelima hrvatskih umjetnika 20. stoljeća i novog tisućljeća. Prikupljanje amblematskih djela i rad na izložbi najvećim je dijelom povezan s istraživanjem fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, i nastavlja se na seriju fenomenoloških izložbi iz fundusa NMMU- a. Moje osobno viđenje manirističkih postupaka i gesti u djelima hrvatskih modernih i suvremenih umjetnika ovom je izložbom vezano uz traganje za srodnim djelima koja postoje u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu, kako bi se muzejsku zbirku i na taj način sagledalo iz novog stilskog i fenomenološkog rakursa. Naravno i da izvan NMMU- a postoje brojna djela hrvatskih umjetnika koja nose manirističke elemente u tretmanu motiva, elemenata likovne forme, kao i stila, a ovom problemsko-fenomenološkom izložbom dajemo mogućnost njihova lakšeg prepoznavanja.
Mnogo puta smo se u tumačenjima pojedinih opusa hrvatskih umjetnika 20. i 21. stoljeća znali naći pred zidom: postojeći stilski vokabular jednostavno nije odgovarao, nešto je u interpretaciji nedostajalo za dubinsko prepoznavanje umjetnikova htijenja, metoda rada i stila, i upravo je primjena manirističkih načela u formalnoj i stilskoj analizi adekvatno funkcionirala kao ključ koji djelu najednom, neočekivano daje novi i precizan smisao. Da bismo taj kanon u svojoj mnogoznačnosti mogli optimalno primijeniti na radove hrvatskih umjetnika 20. i 21. stoljeća, potrebno se okrenuti modernim interpretacijama i koncepcijama manirizma, među kojima se najviše ističe djelo Gustava Renéa Hockea „Svijet kao labirint – manira i manija u europskoj umjetnosti od 1520. do 1650. i u suvremenosti“ iz 1957. godine. Hockeov pristup i vokabular manirizma je, naravno, jedna od mogućnosti analize, no on se kroz zadnjih petnaestak godina osobne interakcije s hrvatskim umjetnicima pokazao idealnim jer fenomenološki pokriva sav na prvi pogled heterogen i kompleksan raspon njihovih umjetničkih koncepata i rukopisa.
Vizualni čudesni efekti i konstrukcije (tzv. effetti meravigliosi, prospettiva accelerata), mistični simboli i parabole, dvosmislenosti, deformacije i anamorfoze već posjeduju prema teoretičarima manirizma u sebi ekspresivnu i nadrealnu (denaturiranu) prirodu, stoga manirizam kao poetološko-morfološki fenomen već u sebi uključuje ekspresionizam i nadrealizam – a oni su dokazano dvije velike kontnuirane stilsko-problemske linije u umjetnosti 20. stoljeća do danas. U tom smislu, ako manirizam shvatimo kao vrhovni, superordinirani pojam za tzv. subjektivni, anti-klasični, anti-naturalni stil – kao što su ga osim teoretičara 16. i 17. stoljeća tumačili u novije vrijeme A. Warburg, E.R. Curtis, M. Dvořák i E. Panofsky, on se otkriva kao nezaobilazna treća linija europske umjetnosti i duha.
Možemo nastaviti nizati repertoar motiva / zaštitnih znakova, postupaka ili efekata koje tvore manirističku svijest i djela, i koje ćemo pronalaziti u umjetnosti 20. i 21. stoljeća: irealna fantastika, groteske, kabineti čuda, demonska estetika, sat kao oko vremena, „ali i pijavice koje kod Dalija sišu vrijeme“ (Hocke), umjetna ili denaturirana priroda, motivi čudovišta, smrti i paklenih prizora, vizije propasti svijeta, divovi, hermafroditi, stvorovi iz bajki, likovi iz antičke mitologije, motiv jednoroga, arhitektura koja je svjesno puna pogrešaka, labirinti, tzv. arhitektura koja se ruši, slike kao ideogrami, anamorfoze.
Na izložbi će biti predstavljena djela brojnih hrvatskih umjetnika 20. i 21. stoljeća, od onih nedvojbeno manirističkog načina razmišljanja (Boris Bućan, Tomislav Buntak, Ferdinand Kulmer, Željko Lapuh, Dimitrije Popović, Željko Kipke, Duško Šibl, Marija Ujević Galetović, Ratko Petrić, Josip Diminić, Ivo Friščić, Nikola Koydl, Ivica Šiško, Dalibor Stošić, Zlatan Vrkljan, Josip Zanki, Boris Glumac Slavenski), do pojedinih opusa koji se tek sada pokazuju u drugačijoj mogućnosti interpretacije: Robert Auer, Emanuel Vidović, Ljubo Babić, Mirko Rački, Milivoj Uzelac, Miron Makanec, Marijan Detoni, Slavko Šohaj, Antun Babić, Ivo Dulčić, Belizar Bahorić, Željko Hegedušić, Vilim Svečnjak, Vanja Radauš, Frane Paro, Josip Biffel, Ivan Kožarić, Zlatko Bourek, Ivan Lesiak, Valerije Michieli, Borka Avramova, Virgilije Nevjestić, Belizar Bahorić, Nebojša Uglješić, Albert Kinert, Raul Goldoni, Nives Kavurić - Kurtović, Ante Brkan, Vera Fischer, Marijana Muljević, Fadil Vejzović, Munir Vejzović, Ante Orlić, Stanko Jančić, Željko Kipke, Dubravka Lošić, Damir Facan Grdiša, Josip Klarica, Nada Zec Ivanović, Zlatko Zlatić, Robert Šimrak.

(Izložba je posvećena akademiku Tonku Maroeviću s kojim sam dijelila jednaku zaluđenost manirizmom i koji bi bio važan suradnik na izložbi da je još među nama jer me ohrabrivao da se prihvatim ove teme.)
Iva Körbler

Reprodukcije iz postava izložbe / Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Umjetnici o umjetnicima
likovni panoptikum

Kustosica: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica NMMU

Izložba Umjetnici o umjetnicima – likovni panoptikum prezentira stotinjak portreta kojima naši slikari, kipari, grafičari i fotografi prikazuju svoje kolege. Ističući kompleksnost suodnosa portretista i portretiranih, ali i umjetnika i šire kulturne i društvene sredine – izložba u autorskom izboru i interpretaciji Lade Bošnjak Velagić prati razvoj našega likovnog moderniteta od kraja 19. stoljeća do današnjih dana.

Djelima iz fundusa Muzeja te s nekoliko posudbi iz javnih i privatnih zbirki u Zagrebu, Petrinji, Karlovcu i Varaždinu izložba unutar intrigantne autorefleksivne teme postavlja zanimljive teze o susretima, suradnji, prijateljstvu i ljubavi koji su povezivali naše umjetnike, poput Vlahe Bukovca i njegovih učenika Bele Čikoša i Franje Račkoga, velikih prijatelja poput Milivoja Uzelca i Vilka Gecana ili pak umjetničkih parova poput Ruže i Ivana Meštrovića, Naste Rojc i Branka Šenoe, Ksenije Kantoci i Frane Šimunovića….

Povezujući izložene portrete i njihove autore s konkretnim povijesnim okolnostima izložba predstavlja manje poznate kontekste dobro nam poznatih umjetnina i umjetnika. Portreti umjetnika slikovito ukazuju i na čitav splet međusobnih suodnosa i situacija, primjerice podrške koju umjetnicima pružaju institucije i pojedinci glede osiguranja uvjeta za rad, atelijera, stipendija, inozemnih studijskih putovanja, umjetničkih narudžbi i drugih vidova mecenatstva.

Prateći, primjerice, sudbinu antologijske slike Zlatka Šulentića Čovjek s crvenom bradom koja je nakon više od pola stoljeća pronađena u Ženevi tek nakon smrti autora, 'upoznajemo' regruta kojega Šulentić slika u karlovačkoj vojarni 1916. Šulentićev petrinjski prijatelj Stanoje Jovanović je nakon rata diplomirao slikarstvo i intenzivno je sudjelovao na našoj likovnoj sceni tijekom 1930-ih. Jovanovićev lik sa Šulentićevog portreta prepoznajemo i u njegovom dosad premalo poznatom i izlaganom djelu Prva izložba zagrebačkih umjetnika 1934., posuđenom iz petrinjske zbirke Borisa Vrge. Jovanović duhovitom likovnim osvrtom na revijalnu izložbu u kojoj je i sȃm 1934. sudjelovao – prikazuje brojne suizlagače, njihove geste i izložena djela te tako zapravo 'portretira' našu likovnu scenu između dva svjetska rata.

Reprodukcije: Iz postava izložbe.
Otvorna fotografija: Zlatko Šulentić, Čovjek sa crvenom bradom, 1916. (detalj) /ulje na platnu; 100,5 x 70 cm / MG-3874 Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić i arhiva NMMU © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Ivo Friščić
Očima kameleona

Ivo Friščić, retrospektivni pregled
kustosi Branko Franceschi i Željko Marciuš
6.9. – 30.10.2022.

Retrospektivni pregled opusa akademskog slikara Ive Friščića u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti uz izbor radova nastalih na prijelazu pedesetih u šezdesete, t osamdesetih u devedesete godine 20 stoljeća, predstavlja slike iz njegovih ikoničkih ciklusa koji pokrivaju široki raspon tema od urbanih figurativnih kompozicija i apstrakcija do ekoloških tema sublimiranih u simboličke kompozicije i hiperrealistične slike cvijeća. Friščić je poznat kao jedan od najistaknutijih slikara svoje generacije s opusom kojeg obilježava nesvakidašnji tematski, stilski i izvedbeni raspon.

Ivo Friščić rođen je u Velikom Korenovu kod Bjelovara 8. prosinca 1937. godine. Osnovnu školu završava u Bjelovaru 1951. godine i upisuje Brodograđevnu školu u Rijeci, koju ubrzo napušta. Školovanje nastavlja 1952. na Učiteljskoj školi u Križevcima. Počinje slikati uljanim bojama, surađuje u časopisu Polet koji se objavljuje u Zagrebu. Svoju prvu samostalnu izložbu priređuje 1954. godine u Domu JNA u Bjelovaru. Prijemni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu polaže 1957. godine, ali zbog materijalnih razloga napušta studij i zapošljava se kao nastavnik crtanja u Križevcima. Godine 1961. nastavlja studij slikarstva na ALU u Zagrebu gdje diplomira 1965. na slikarskom odjelu u klasi prof. Vjekoslava Paraća i upisuje specijalni studij grafike kod Marijana Detonija i Alberta Kinerta. 1968. godine zapošljava se kao tehnički urednik u izdavačkom poduzeću Naprijed u Zagrebu. Bavi se likovnom opremom knjiga. Od 1968. do 1972. suradnik je Majstorske radionice slikara prof. Krste Hegedušića. Za asistenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu izabran je 1973., a 1978. godine postaje docent. Iste godine dobiva nagradu za grafiku na X. zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike, te sudjeluje na 39. bijenalu u Veneciji. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja za slikarstvo i grafiku. Ivo Friščić umro je 11. prosinca 1993. godine u Zagrebu.

Reprodukcije:
Ivo Friščić: Susret, (Dečki iz Zapruđa), 1973. (zbirka Gradskog muzeja Križevci)
Vizija, 1957. (zbirka Gradskog muzeja Križevci)
Eko, 1975. (zbirka NMMU)
Petrifikat IV, 1977. (zbirka NMMU)
Foto: iz arhive NMMU i arhive zbirke Gradskog muzeja Križevci

Ivica Malčić : Zoran Pavelić
Koncept slike : Slika koncepta

Kustosi: Branko Franceschi & Željko Marciuš

Polazeći s koncepcijski suprotnih polazišta - Ivica Malčić s pozicije tradicionalne likovnosti, a Zoran Pavelić postkonceptualne umjetnosti - susreću se u neortodoksnom pristupu slikarskoj disciplini. Obojica koriste tekst i reference na ključne kulturne ličnosti i pojave, pa time sublimiraju najvažnije dileme, problematiku i pojave koje su odredile konstrukt vizualne kulture na prijelazu milenija, s naglaskom na lokalne teme i sadržaje. Stoga njihovo paralelno predstavljanje u NMMU publici otvara pogled na temeljna kulturološka pitanja: što je i što bi umjetnost, a posebno slikarstvo, danas trebali biti, koja je pozicija umjetnika i kakav je s umjetnikove strane pogled na konstrukt kustos – institucija – publika o kojem ovisi njegova egzistencija.

Ivica Malčić rođen je 1964. u Zagrebu gdje je i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Miroslava Šuteja.
Zoran Pavelić rođen je 1961. u Osijeku. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Đure Sedera.
Ivica Malčić i Zoran Pavelić žive i rade u Zagrebu.

Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.

Fedor Džamonja
Fotografije

U Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, 27. travnja otvorena je izložba fotografija Fedora Džamonje. Sin Dušana Džamonje, jednog od  najznačajnijih hrvatskih kipara druge polovine 20. stoljeća, na izložbi čije autorstvo potpisuje uz povjesničara umjetnosti Branka Franceschija, ravnatelja NMMU, predstavlja se javnosti odabranim ostvarenjima iz svog fotografskog opusa. Riječ je o prizorima prirode, koja ga ne prestaje zaokupljati od kraja 70-ih godina prošlog stoljeća, a koji su u postavu  prezentirani kroz cikluse: Polja lopoča, Trenutak u životu drveća, Refleksije (Na jezeru), Oluje nad Valkanelom, Prirodo, priđi mi. U tekstu kataloga izložbe Branko Franceschi piše: Za prezentaciju dijela fotografskog opusa Fedora Džamonje u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti ključne su izvjesne netipične autorske osobine koje su konstanta njegovog odnosa prema samom mediju i čine ga specifičnim pojavom unutar danas uobičajenog fotografskog diskursa. …

Izložba ostaje otvorena do 26. lipnja, a prati je dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s tekstom povjesničara umjetnosti Branka Franceschija. Katalog je grafički oblikovao Fedor Džamonja.

Životopis
1955. Rođen u Splitu, 11. prosinca
1970. Počinje se baviti slikarstvom
1972. Prva izložba slika i crteža
1972. Upisuje studij povijest umjetnosti u Zagrebu
1974. Upisuje studij arhitekture na školi “Architectural Association” u Londonu
1975. Počinje se baviti fotografijom
1981. Upisuje slikarstvo na likovnoj akademiji “Byam Shaw” u Londonu
1982. Započinje se baviti profesionalnom fotografijom
1983. Odlazi u Firenzu
1984. Prvi poslovi kao grafički dizajner
1985. Vraća se u Zagreb
1989. Odlazi u Bruxelles
1996. Osniva studio za reklamnu fotografiju i grafički dizajn “P.E.R. sprl.”
2001. Započinje surađivati sa “Kaligrafom”, Zagreb
2007. Osniva samostalnu djelatnost u Zagrebu
2009. Nakon smrti oca nastavlja voditi “Atelier Džamonja”
2019. Osniva sa familijom “Zakladu Džamonja”
2020 Seli se u Vrsar
Trenutno živi i radi između Vrsara, Zagreba i Brisela

Reprodukcije: Fedor Džamonja; Polje lopoča #2 (1995.) 2012.; Na jezeru #33, Park Tervuren, Brisel  (2005.) 2006.,Oluja #12, Valkanela, Vrsar The Storm
(2012.) 2012. © Fedor Džamonja
Iz postava izložbe Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Golgota

U Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti 19. travnja otvorena je izložba Golgota. Ova studijska izložba u autorskoj koncepciji povjesničara umjetnosti dr. sc. Zvonka Makovića i organizaciji više kustosice NMMU Lade Bošnjak Velagić prezentira različite suvremene recepcije Kraljevićeve Golgote iz 1912. u djelima nove umjetničke generacije koja je definirala našu likovnu scenu tijekom i neposredno nakon Prvog svjetskog rata (Ljubo Babić, Marijan Trepše, Sava Šumanović).
Na izložbi su prezentirane Golgote Miroslava Kraljevića, Ljube Babića i Marijana Trepšea iz Zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu te interpretacija iste teme Save Šumanovića, koja je za ovu prigodu posuđena iz Narodnog muzeja u Smederevskoj Palanci u Srbiji. Dvojezični katalog izložbe na hrvatskom i engleskom jeziku s tekstom povjesničara umjetnosti dr.sc. Zvonka Makovića uredila je Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica NMMU. Dizajn kataloga potpisuje Ana Zubić.
Izložba ostaje otvorena do 29. svibnja 2022.

Reprodukcija: Miroslav Kraljević, Golgota (detalj) , 1912. ulje, platno. 72,1 x 115,3 cm. MG-7084. Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Transformacija drva

Izložba Transformacija drva apostrofira značaj drveća i šuma za opstojnost samog čovjeka kao i njegov odnos spram prirode. Autorica izložbe Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica NMMU za prezentaciju u postavu odabrala je 62 djela hrvatskih umjetnika iz zbirke NMMU koji otkrivaju začudne forme drva kao iskonskog prirodnog materijala u bezbroj njegovih transformacija oblikovanih u proteklih stotinu godina.
Interakcija čovjeka i drveća uvjetovana je željom čovjeka za očuvanjem vlastite egzistencije, a povijest civilizacije je ujedno i povijest transformacije drvenih formi. Kada čovjekova potreba za stvaranjem i oblikovanjem nadilazi utilitarnost transcendira u umjetnost. Inventivnim promišljanjima i vještinama imanentna svojstva drva postaju artefakti. … (Tatijana Gareljić)

Umjetnici : Grga Antunac, Petar Barišić, František Bilek, Peruško Bogdanić, Iris Bondora Dvornik, Vojta Braniš, Boris Brzić, Ferdo Ćus, Ljubo de Karina, Josip Diminić, Juraj Dobrović, Dušan Džamonja, Joško Eterović, Vinko Fišter, Kažimir Hraste, Ante Jakić, Ksenija Kantoci, Dora Kovačević, Kuzma Kovačić, Ivan Kožarić, Vasko Lipovac, Dubravka Lošić, Ivan Lovrenčić, Ivan Meštrović, Matko Mijić, Sofija Naletilić Penavuša, Izvor Oreb, Šime Perić, Ivan Picelj, Branko Ružić, Petar Smajić, Damir Sokić, Aleksandar Srnec, Ante Starčević, Dalibor Stošić, Marin Studin, Juraj Škarpa, Miroslav Šutej, Goran Štimac, Šime Vulas, Josip Zeman, Zlatko Zlatić, Mirko Zrinšćak

Reprodukcije: Iz postava izložbe Transformacija drva
Foto: Goran Vranić ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti Zagreb

Izvor Pende
Odgovor / Response

Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 17. veljače do 17. travnja 2022. predstavlja ciklus slika dubrovačkog umjetnika Izvora Pende. U autorskoj koncepciji povjesničara umjetnosti Branka Franceschija, ravnatelja NMMU, izložba prezentira trideset recentnih umjetnikovih radova. Riječ je o koloristički snažnim apstraktnim uljima velikog formata.

Izvorovo današnje izrazito samosvjesno slikarstvo ne ukazuje na poveznice, niti na uporišta u apstraktnom slikarstvu naše sredine, ali se referira na mnogobrojne fenomene koji su doprinijeli bogatom rječniku apstraktne umjetnosti. …  (Branko Franceschi)
Natural bodybuilding: exercise for trapezius muscle – barbell neck row trenbolone acetate health female culturism: when to change the training routine.
Izvor Pende rođen je u Zagrebu, a odrastao u Dubrovniku. Studij kiparstva započeo je 1996. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, potom prelazi na studij slikarstva na Kunstakademie Dusseldorf, gdje je 2002. diplomirao kod profesora Karin Rissa i Markusa Lupertza te magistrirao 2005. godine. Od 2003. Pende izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u Bonnu, Münchenu, Hannoveru, Dusseldorfu i Hamburgu u Njemačkoj, Chicagu u SAD-u i Eupenu u Belgiji. Nominaciju BAT (British American Tobacco) osvojio je 2008. Prvu samostalnu izložbu u Hrvatskoj imao je 2010. u Galeriji Bačva Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu. Samostalno je izlagao i 2010. u Umjetničkoj radionici Lazareti u Dubrovniku, zatim 2011. u Gliptoteci HAZU u Zagrebu te 2014. u Muzeju moderne umjetnosti u Dubrovniku.
U novije vrijeme Pende se usredotočio na čistu apstrakciju, okrečući se od svog ranog fokusa na figurativne i pejzažne slike. U novim apstraktnim slikama zadržao je reference na organske strukture i oblike koji dočaravaju tlo, a koje povezuje s prugama i geometrijskim oblicima koji unutar slika stvaraju unutarnju napetost i dinamičan dijalog.  Svoje apstraktne radove Pende je 2016. izložio u Umjetničkoj radionici Lazareti u Dubrovniku. Umjetnički dijalog s njemačkim slikarom Danielom Richterom započeo je u projektu “Plivati zajedno”, gdje su dva slikara izlagala svoje slike jednu uz drugu u nekoliko muzeja i institucija, uključujući Galeriju umjetnina Split, 2017., Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu i Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, 2018. Izvor Pende  samostalnu izložbu “Golden Hours” imao je 2019. u David Richard Gallery u New Yorku, a iste godine s Marijanom Pende i Slavenom Toljem sudjelovao je na izložbi “Mjesto isprekidanih odlazaka”, koja se za vrijeme 58. venecijanskog bijenala održala u Paviljonu Tesa 100 u Arsenalu. U Galerie Gans u Beču Pende je 2020. izlagao na izložbi Dynamic and Fiction.
Radovi Izvora Pende nalaze se u muzejskim i privatnim zbirkama.

Napomena: u nedjelju, 17. travnja na Uskrs NMMU će biti zatvoren.

Reprodukcije:
– Izvor Pende, Bez naziva 2021., 180 x 240 cm, ulje na platnu
– Iz postava izložbe: Boris Berc © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Skip to content