Leo Junek (1899.-1993.) hrvatski slikar koji nakon diplomiranja na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1925. godine kao stipendist francuske vlade odlazi u Pariz i zauvijek ostaje u Francuskoj. Od 1950. živi u Orsayu i slika u duhu kolorističke lirske apstrakcije. Junekov opus je u cijelosti ostvaren u Francuskoj, ali njegova su djela i prijateljstva bitno utjecala na hrvatsko slikarstvo.
S Krstom Hegedušićem inicira osnivanje likovne skupine lijeve političke i socijalne orijentacije „Zemlja”, ali iz nje istupa nakon prve izložbe u Zagrebu 1929. godine. Bio je u potpunosti posvećen čistom slikarstvu i cézanneizmu, nije dijelio zemljaške izražene političke i revolucionarne ideje niti želje za kolektivnim djelovanje. Istupanjem iz udruženja ostaje dosljedan osobnijem i urbanijem putu prema modernizmu.
U dodiru s fovistom Raoulom Dufyjem slika plošno i lokalnim bojama kao što je vidljivo u radu „Na Seini”. Slika prikazuje jednu strane obale Seine na kojoj se nalazi most i građevine. Jednostavnim širokim plohama i mrljama plave i roze boje, spaja kolorizam i linearno shvaćanje te gradi vlasitu umjetničku viziju temeljenu na dubokom razumijevanju i interpretaciji cézanneovskih modernističkih premisa i istraživanju mogućnosti boje kao temeljnog elementa slikarskog izraza. Korištenjem boje upravo stvara dojam lakoće i prizor naprosto diše posebnom smirenošću i energijom. Istraživao je odnos crteža i obojenih mrlja, a kolorizam razvija prema apstrakciji i tašizmu.
Tekst: Stella Baki, kustosica / muzejska pedagoginja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb