Nikola Mašić

Mak, posljednja četvrtina 19. stoljeća

ulje na platnu

30,7 x 53,8 cm

MG-205

Nakon münchenske Akademije, na kojoj se susreo sa slikarskim načinom primamalerei 1877. godine u klasi Wilhelma von Lindenschmita, opus Nikole Mašića (1852.–1902.) možemo razdijeliti u tri etape. Prva je bila njegov pariški boravak u vezi s kojim se kao godina njegova prvoga pariškog posjeta navodi 1877., 1879., a najčešće 1878. Također, u dosadašnjoj se periodici i literaturi Académie Julian i atelijer Adolphea Williama Bouguereaua uglavnom navode kao mjesta Mašićeve likovne edukacije, što pak osporavaju Kršnjavi i Babić. Ipak, i potonja dvojica autora priznaju kako je Bouguereau Mašiću „pregledavao skice i studije“, iako Mašić u njegovoj školi nije bio službeni đak. U svakom slučaju, Mašićev se pariški boravak veže uz rastući utjecaj slikarske ostavštine tada već pokojnog Mariana Joséa Marie Fortunyja y Marsala na njegovo slikarstvo. Druga je etapa bila takozvani posavski i talijanski intermezzo, od jeseni 1878. do jeseni 1880. godine. Iako Posavinu posjećuje te ondje skicira još i ranije (od 1876. godine), ovo je razdoblje određeno datacijama njegovih studija nastalih slikanjem u prirodi. Treća etapa obuhvaćala je razdoblje nakon povratka iz Italije 1880., s trajnim nastanjenjem u Zagrebu nekoliko godina kasnije, gdje je imenovan nastavnikom na Obrtnoj školi 1884. godine. Ondje s kraćim prekidima Mašić ostaje do kraja života, obnašajući funkciju upravitelja Strossmayerove galerije od 1894. godine.

Mašićevo slikarstvo studija nastalih u Posavini i Italiji mahom tijekom 1870-ih godina tumačimo tradicijom akademskog kanona u kojemu je putovanje u Italiju sa skiciranjem u plein airu bilo sastavni dio slikarskoga školovanja na način tipičan za 19. stoljeće te je osobit odjek imalo u slikarstvu internacionalne škole u Italiji, čiji je vrhunac predstavljalo slikarstvo Jean-Baptiste Camille Corota. Pri tome bitnu sastavnicu ovoga Mašićeva slikarstva čini i Italijom ‘iznijansirani’ upliv slikarstva Katalonca Mariana Joséa Marie Fortunyja y Marsala, slikara sa značajnim pariškim i napuljskim boravcima, što je značilo da se fortinjijevski kromatski virtuoizitet i blještavilo susreće s kontinuitetom tradicije internacionalne škole i slikarstva Scuole di Resina u Napulju i okolici, tvoreći često očaravajuće i zavodljive hibride. Fortunyjev prizvuk osjeća se također, primjerice, u probranim primjerima Mašićevih animalističkih studija ili studijama karakterističnog motiva bundeva, cvijeća ili barki kao što je to studija makova iz posljednje četvrtine 19. stoljeća. Ovdje je na na horizontalnom formatu dana svježa studija seoskog pejzaža s crvenim makovima uz lijevi rub slike. Ostatak prikaza posvećen studiji zemljanog tla i livadskog raslinja.

Tekst: dr. sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb