Josip Klarica
Život na selu I - V, 1975. – 1982.
Camera obscura, kontaktna kopija
MG-8524, MG-8525, MG-8526, MG-8527, MG-8528

Josip Klarica (1946-2020.) spada među najosebujnije hrvatske fotografe. Sam je konstruirao kamere za velikoformatne i panoramske snimke, sam je smišljao nove načine razvijanja fotografskih negativa. Često se služio tzv. kontaktnim kopiranjem, postupkom koji se sastojao od prijanjanja negativa uz fotoosjetljivu površinu papira i njihovog izlaganja suncu. Tvrdio je da razna tehnološka pomagala u procesu standardnog razvijanja analognih filmova smanjuju tonsku kvalitetu fotografije, pa ne čudi sklonost tehnologijama kao što je camera obscura i motivima koji asociraju na prošlost. Kritika je u njegovom radu često isticala važnost srednjoeuropskog kulturnog kruga, ne samo zbog Klaričinog pohađanja studija fotografije na Karlovom univerzitetu u Pragu (FAMU), na kojem je diplomirao 1977. ili zbog druženja s čuvenim češkim fotografom Josefom Sudekom. Toj su ocjeni više pridonijeli zagonetna simbolika mrtvih priroda, česte reference na Franza Kafku, prašnjava muzejska spremišta, magloviti pejzaži, seoski život i slično. Ciklus “Život na selu” sastoji se od pet kontaktnih kopija snimljenih camerom obscurom i prikazuje svinjokolju, praksu koja se u zemljama Srednje Europe najčešće izvodi jednom godišnje, u kasnu jesen. Pet fotografija, na neki način, sažima cjelodnevni rad: klanje i čišćenje svinje, selekciju dijelova, tranširanje i kuhanje mesa za pripremu kobasica i slično. Veličina kontaktnih kopija i tehnologija camere obscure zamućuju prizor i tako u velikoj mjeri smanjuju njegovu šokantnost. Umjesto naturalističkog prikaza jednog teškog i krvavog posla - za to će se kasnije pobrinuti drugi srednjoeuropski fotografi, koji su isti običaj snimali u koloru - Klarica se odlučio za reprezentaciju koja je u skladu s cjelinom njegovog fotografskog rada, a napose s njegovom sklonošću prema prošlosti, prema stvarima koje su napuštene i zaboravljene, koje su izgubile svoje mjesto u stvarnosti. Na ovim fotografijama, Klarica, naime, ne snima kulturni običaj svinjokolje, nego smrt životinje i možda ništa tako dobro ne dočarava njezinu smrt, iznenadno odsustvo života iz njezinog tijela, kao tonska vrijednost fotgrafske slike, na kojoj je Klarica cijeli život inzistirao.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb