NMMU: Jeste li se na otvorenju svoje izložbe (Ne)Privremeno u Galeriji Josip Račić imali priliku susresti s nekim od hrvatskih umjetnika s kojima ste surađivali kroz svoj posao u Artslinku?
FRITZIE BROWN: Sad kad sam ponovno u New Yorku imala sam malo vremena osvrnuti se na to iskustvo: bio je to veličanstven ponovni susret s toliko poznatih lica iz prošlosti i vrlo emotivan trenutak koji ću pamtiti do kraja života. Činilo se kao da su se pojavili deseci lica iz prošlosti - na primjer zaista je bilo divno vidjeti Jelenu Perić, Renatu Poljak, Vlastu Delimar i Branku Cvjetičanin. Bilo je sjajno i upoznati nove ljude.
NMMU: Možete li nam reći nešto o svojim recentnim umjetničkim djelima izvedenim u tradicionalnim likovnim disciplinama trenutno izloženim u Galeriji Josip Račić?
FRITZIE BROWN: Moj rani rad bio je puno više konceptualan i bavio se feminističkim i političkim pitanjima koja su me okupirala. Dok danas, vjerojatno previše, razmišljam o politici, radovi predstavljeni na izložbi za mene predstavljaju velik odmak. Osjećam da je do toga došlo zbog zahtjeva kustosa da se držim tradicionalnih disciplina koje nalaže modernizam: slikarstva ili kiparstva. Kako to već biva, a i zbog moje dobi i smanjene mobilnosti, pokazalo se da je ovo savršen način da prebrodim rane osobne traume i zabrinjavajuća politička pitanja i jednostavno uživam. Kao dijete umjetnika i netko tko je sposoban stvarati, bilo mi je zadovoljstvo zabavljati se bojom i humorom. Uvijek ću biti zahvalna Branku Franceschiju na ovom ohrabrenju i prilici u kasnoj životnoj dobi. Neki bi rekli da je ovo neozbiljno trošenje vremena, ali ja osjećam da se to zadovoljstvo mora iskoristiti kada je dostupno. Još jednom, naše vrijeme ovdje je kratko.
NMMU: Kakav je osjećaj ponovno biti u Zagrebu nakon dvadeset godina i koliko se Zagreb promijenio u odnosu na ono kakvog ga pamtite?
FRITZIE BROWN: Nakon prvog posjeta 1998. vašu sam zemlju posjetila još puno puta. Promjene se događaju postupno i dogodile su se. Kad sam prvi put bila tamo (skoro sam napisala "ovdje" jer se osjećam jako povezano) trauma rata bila je još uvijek opipljiva jer je stalno okupirala razgovore. Strasti su bile povišene - stvari u društvu sada izgledaju opuštenije. Trgovački centar na Cvjetnom trgu bio je kino i činilo se kao da apsolutno svi stalno puše cigarete. Također šarmantna old-school reklama koja je stajala iznad zgrada na Trgu bana Jelačića zamijenjena je nekom suvremenom stvari - što mi je nekako tužno. Nostalgična sam. Mlađi Hrvati koje sam susrela imaju sasvim drugačiji stav o svom položaju u svijetu; Europa im je otvorena, ali oni ne žele otići. Osjećam da su ljudi u prošlosti bili više zainteresirani za odlazak u SAD ili negdje drugdje. Čini se da ljudi imaju više mogućnosti i izbora.
NMMU: Kako priroda utječe na Vašu kreativnost i koliko Vam je povezanost s njom važna?
FRITZIE BROWN: Sretnica sam što imam malu kuću u šumi udaljenu oko 2 sata vožnje sjeverno od grada blizu rijeke Hudson. Moj suprug i ja provodimo puno vremena gledajući kako drveće pleše. Ovaj pristup prirodi važan je za mene i za moje umjetničko stvaranje jer tempo i etos ovdje u gradu, kao i nedostatak atelijera, čine rad u gradu napornim.
NMMU: Osim koncepta Stevea Cossona (u izvedbi Bang Bang Studios) ima li tetovaža Privremeno na vašoj desnoj ruci neko dublje značenje?
FRITZIE BROWN: Tetovaža mi je osobni podsjetnik da je svaki trenutak dragocjen i da kada se pojave prilike za ljubaznost i velikodušnost, treba ih iskoristiti. Nitko od nas neće biti ovdje zauvijek pa kad vidim tu riječ kažem si "ne gubi vrijeme." Naravno da sam čovjek i lijena, ali trudim se.
NMMU: Materijalizam je zavladao svijetom kakva je situacija s umjetnošću u tom kontekstu?
FRITZIE BROWN: Položaj umjetnika, posebno ovdje u SAD-u, vrlo je slab. Tržištem umjetnina upravljaju galerije i kolekcionari vođeni profitom koji sakupljaju vrlo malo mladih umjetnika nakon što završe skupe umjetničke programe i promoviraju ih u zvijezde. Sustav iza sebe ostavlja masu frustriranih talenata.
Razgovarala: Lana Šetka © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb