Jagoda Buić
Crni dinamični krug, 1966. – 1978.
vuna / tapiserija
225 x 260 cm
MG-4066

Jagoda Buić (1930. – 2022.) međunarodno je vrednovana i glasovita hrvatska likovna umjetnica najpoznatija po umijeću stvaranja tapiserija i tekstilnih skulptura. Uz to je kostimografkinja, scenografkinja, kiparica i slikarica, a bavila se i kazališnom režijom. Specifično je u autoričinim tapiserijama to što likovno rješava vizualni sklop. Njezine tapiserije i tekstilne skulpture poimamo u proširenom značenju imaga (slika, lik, oblik) kao slike i skulpture po sebi, svojstvenih materijskih odlika. Godine 1949. upisala Akademiju za primijenjenu umjetnost u Zagrebu (E. Tomašević. K. A. Radovani). Studij kostimografije i scenografije nastavlja u Rimu i Veneciji, a diplomirala je u Beču 1954. na odsjeku za unutarnju arhitekturu i Odsjeku za tekstil na Akademie für angewandte Kunst. Izradila je više od 150 kostima i scenografija, a radila je i kostime za film (Carevo novo ruho, 1961.). Od 1962. bavi se gotovo isključivo tapiserijom. Nadahnuta je i pučkim predivom Dalmatinske zagore. Istražujući dalje formu i gradivo materijala stvara vertikalne tapiserije (Vertikala I, 1968.) izložene na XXXIV Venecijanskom bijenalu 1968. Od 70-ih ostvaruje trodimenzionalne tapiserije kao forme u pokretu na vjetru i vodi (Crno listanje, 1978.) Svoju izvedbu teoretizira pozivanjem na mit od Arijadni miješajući vunene niti s praznim prostorima dajući im time strukturnu vrijednost. Crni dinamični krug 1966. – 1978. kao da je izašao iz laboratorija Novih tendencija (1961. – 1973.) Vidimo poput slike u slici, minimalistički vizualni sklop crnog na crnome, strukturama prožetog reljefnog kruga na pravokutnoj površini. To je čista geometrijska činjeničnost tapiserije-slike provedena kroz dva temeljna čovjekova oblika: kruga i četvorine. Godine 1991. rad joj je bio predstavljen u Muzeju suvremene tapiserije Jean-Lurçat u Angersu, a 2011. Muzej primijenjene umjetnosti u Zagrebu posvetio joj je veliku retrospektivu, kao i Muzej Revoltella u Trstu 2014. U poznim godinama radi s papirom, komadićima vune i kartonom (Moderator 2006.), a 2021. radovi su joj predstavljenu u Centru Georges Pompidou u Parizu. Dobitnica je mnogobrojnih internacionalnih i tuzemnih nagrada (Vladimir Nazor, 2014.) i priznanja, a djela joj se nalaze u mnogim recentnim zbirkama i muzejima.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb