Đuro Seder
Semafori, 1964.
ulje na platnu
101 x 60 cm
MG-2638

Slika Semafori iz 1964. paradigmatski predstavlja noćnu stranu slike Đure Sedera. U ranoj je fazi umjetnik toliko zaokupljen apsurdom da u stvarnosti vidi samo ništavilo, moćnu crninu i duboku tišinu. Kritika će crne slike Đure Sedera izravno povezivati sa stavovima Gorgone, ali autor sâm tumači ih kao slijed svojih osobnih, sasvim spontanih i sasvim iskrenih umjetničkih istraživanja. Naslovni motiv semafora umjetniku je tek izlika za gradnju likovno čiste i majstorski izvedene kompozicije u kojoj se usred mračne tmine s tek nekoliko bijelih mrlji budi nada u novo i bolje.

Đuro Seder (Zagreb, 1927 - 2022.) diplomirao je kod Antuna Mejzdića 1951. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je završio i specijalku kod Marina Tartagliae, a kasnije i predavao od 1981. do 1998. Karijeru je započeo ilustracijama i grafičkim dizajnom, a od sredine 50-ih stvarao je dinamizirane slike u duhu tašizma. Kao jedan od osnivača umjetničke grupe Gorgona (1959 – 1966.) zalagao se za neoavangardni duh, slobodu umjetnosti i uma. Sederove enformelističke nefigurativne slike u početku su bile mračne, monokromne, a od 1976. ih ispunjava ekspresionističkim gestama i naglašenim kolorizmom. Jedan je od začetnika nove slike u našoj umjetnosti 1980-ih. Nakon osebujnih neoekspresionističkih totalnih slika s gustim premazima iz 1990-ih kasnije često slika autoportrete na tragu novih divljih (od 2007.) i sakralne teme. Seder je kao izrazito kompleksna umjetnička osobnost objavljivao i poeziju.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb