Da li je ovo vaš prvi posjet Zagrebu i Hrvatskoj?
Prvi put sam u Zagrebu i Hrvatskoj, moj prvi dojam je vrlo pozitivan, ljudi su me primili jako ljubazno i uvijek s osmijehom. Jako mi se sviđa otvorenost prema nebu koju grad ima i čistoća njegova zraka.
Možete li nam reći nešto o konceptu vaše svjetlosne prostorno specifične instalacije, koju u okviru ovogodišnjeg BIENALSUR predstavljate na pročelju palače Vranyczany – Dobrinović - NMMU?
Kustosica Benedetta Casini, nakon nekoliko razgovora sa mnom, bolje je to objasnila u svom tekstu, ali ukratko, riječ je o radu koji intervenira u sustav arhitektonske rasvjete smještene na javnoj prometnici. Kad padne noć i uključi se javna rasvjeta, aktivira se niz orkestriranih svjetala koja se pale i gase na pročelju Muzeja. Ona su kontrolirana prilagođenim računalnim kodom i elektronikom koja im posreduje kako bi replicirali treperave kvarove koje vidimo svake noći na ulicama.
Ovakvo prisvajanje rasvjetnih uređaja, industrijaliziranog i masivnog proizvoda, poziva nas na problematiziranje i promišljanje o načinima na koje se koriste i njihovim različitim posljedicama. Ističući snažan utjecaj ove materijalnosti u prostorima koji pripadaju svima nama.
Kako vaše svjetlosne instalacije utječu na publiku?
Svaka boja/svjetlost kromatskog spektra u određenom je rasponu valnih duljina, što varira u načinu na koji utječe na druga tijela kada se sudare. Što se tiče ljudi koji su svjedoci mojih različitih djela, to će s jedne strane ovisiti o društveno-povijesnom kontekstu u kojem su odrasli, njihovim osobnim iskustvima, a s druge strane, o kontekstu u koji su djela smještena. Pretpostavljam da će iz psihološkog/emocionalnog trenutka svatko moći percipirati na različite načine svaku od instalacija i njihove boje. Jedino čemu se nadam je da imate iskustvo izvan puke zabave, jer toga već ima dosta.
Možete li nam reći nešto o suradnji s kustosicom Benedettom Casini?
Ovo je naša prva suradnja. Za mene je bilo veliko zadovoljstvo i privilegija raditi s njom. Vrlo je ozbiljna, inteligentna i odgovorna osoba, a u isto vrijeme vrlo ljubazna, pažljiva i duhovita, kombinacija vrlo korisnih kvaliteta za timski rad.
Dolazi li vaša inspiracija iz tišine, glazbe ili iz određenih situacija?
Moj rad obogaćen je promišljanjem različitih čitanja s kojima se susrećem, kao i dijalogom s različitim materijalima s kojima radim. No, prije svega različiti ljudski odnosi i njihovi osjećaji ono je što me najviše inspirira pri promišljanju i stvaranju različitih situacija u umjetnosti.
U suradnji s Coco Etcheverry 2019. napravili ste performativnu audiovizualnu intervenciju Experimental 8.O kakvom je projektu riječ i uključujete li često glazbu i ples u svoj rad?
Bilo je to vrlo zabavno iskustvo! S vremena na vrijeme radim kao VJ i dizajner svjetla, tako da s prijateljima glazbenicima često radim aktivacije svjetlosnih instalacija u stvarnom vremenu i dobro se zabavljamo. Ponekad radim nešto za prijatelje i njihove zabave ili glazbene projekte. Jako uživam u tome, to je prostor gdje možemo imati trenutak slobodnog izražavanja i stvoriti zajednicu, što jako cijenim.
Kakav ste plesač argentinskog tanga?
Nikad nisam plesao tango, no jako volim plesati cumbiu i reggaeton, a također uživam plesati i techno.
Rođeni ste 1992. u Rosariju, pokrajini Santa Fe u Argentini. U kojem ste trenutku shvatili da želite postati umjetnik i tko je najviše utjecao na vaš umjetnički razvoj?
Studirajući arhitekturu na Nacionalnom sveučilištu u Rosariju s 19, 20 godina dok smo učili o arhitektima kao što su Luis Barragán i Peter Zumphtor, koji prostor shvaćaju kao osjetljivo područje, počeo sam shvaćati da je moja osobna potraga u području umjetnosti.
Jeste li posjetili glečer Perito Moreno i koliko vas u radu inspiriraju prirodne ljepote?
Imao sam sreću upoznati ovaj ledenjak i druga mjesta sličnog utjecaja u Argentini. Kad god se nađem na mjestima s takvom veličinom i ljepotom, primijećujem energiju koju možete osjetiti jedino ako ste doista na tom mjestu. To me svakako inspirira i tjera da budem bolja osoba, ljubaznija i prijateljski raspoložena, tjera vas da shvatite da svi mi imamo neke svoje specifičnosti i različitosti i da život nije samo nasljeđe čovječanstva.
Budući da dolazite iz zemlje nogometnih velikana poput Lionela Messija, Diega Maradone, Gabriela Batistute, Alfreda di Stéfana, pratite li nogomet i jeste li se ikada vidjeli u dresu neke nogometne reprezentacije? Postoji li možda neki nogometni događaj za koji biste htjeli napraviti svjetlosnu instalaciju na stadionu?
Rođen sam u četvrti Arroyito, u gradu Rosario. To je u četvrt kluba Atletico Rosario Central, nogometnog tima čiji su navijači vješti u zabavi i karnevalu. To je jako zabavno i uzbudljivo. Iako nogomet ne pratim previše, uživam kad je vrijeme Svjetskog prvenstva.
Jeste li upoznati s radom nekog od suvremenih hrvatskih umjetnika?
Priznajem da zbog udaljenosti naših zemalja ne znam puno o hrvatskoj umjetničkoj sceni, ali vidio sam rad Viktora Popovića koji mi se čini vrlo zanimljiv i lijep u isto vrijeme. Na internetu sam naišao i na Fu:bar/Glitch Art Festival, platformu umjetnika s prijedlogom koji, koliko sam uspio shvatiti, svjesno dijalogiziraju o temama koje obuhvaćaju elektroničko/digitalno i to me posebno privuklo.
Priredila: Lana Šetka
Fotografije: (2)Luciana Aldegani (1,3) iz arhive umjetnika / ljubaznošću umjetnika