Vladimir Varlaj
Klek, 1926.
ulje, platno
100 x 120 cm
MG-1960

Vladimir Varlaj (Zagreb, 1895 – 1962.) polazi privatnu slikarsku školu Tomislava Krizmana, a 1912. upisuje studij slikarstva na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt. Početak Prvog svjetskoga rata i mobilizacija prekidaju mu školovanje, a nakon dvije na ratištu vraća se u Zagreb kao vojni invalid.
Usprkos otežanoj zdravstvenoj situaciji 1918. upisuje slikarstvo na Akademiju u Pragu. Obogaćeni praškim slikarskim iskustvima četvorica mladih umjetnika Milivoj Uzelac, Vilko Gecan, Vladimir Varlaj i Marijan Trepše, kao neformalna grupa Praške četvorice, na VII. Proljetnom salonu 1919. predstavljaju neka od djela koja danas ubrajamo u vrhunce našeg ekspresionizma. Narednih godina često izlaže u domovini i inozemstvu (Ženeva 1920., Philadelphia 1926., London 1930.), jedan je od osnivača Grupe nezavisnih umjetnika (1924.) te paralelno nastavlja studij slikarstva na zagrebačkoj Akademiji, diplomiravši u klasi Marina Tartaglie 1934.
Varlaj 1920-ih često putuje Dalmacijom i slika krajolike priobalja no jednako ga inspiriraju i pejzaži kontinentalne Hrvatske. Planina Klek izdvaja se kao najčešći motiv koji je naslikao s raznih lokacija u različita doba dana ili godine, u širokom vremenskom rasponu. Klek otkriva koheziju čovjeka i prirode, a snažni geometrijski oblici u krajoliku, poput pruge koja presjeca dolinu, mosta i kuća služe slikaru kako bi što suptilnije prikazao život podno planine. Specifičnom paletom zemljanih nijansi stvara prepoznatljiv magično-realističan izraz.

Tekst: Marta Radman, kustosica pripravnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb