Karlo Mijić
Hranisava, prema katalogu retrospektivne izložbe 1983., 1920.
ulje, platno
96,5 x 125 cm
MG-4157

Hranisava, predstavlja prekretnicu u opusu slikara Karla Mijića (Bileća, BiH, 7.2. 1887 – Zagreb, 5.2. 1964). Njegovi raniji radovi pokazuju utjecaj münchenskog akademizma, plenerizma, Jugendstila te simbolizma i bečke secesije, dok s ovim djelom pratimo Mijićev iskorak u pravcu ekspresionizma. 1920-ih najčešće slika smjele i intenzivne planinske krajolike Bosne, poput prikazane Bjelašnice, odnosno Hranisave. Froma je čvrsta, dok intenzivan kolorit nosi ekspresiju, paleta je hladna najčešće su to nijanse modre, zelene i ljubičaste boje, a potez kistom židak i mekan. Od prvog ispražnjenog plana pratimo dubinu prostora koja vrhunac dostiže u šiljatim vrhovima planine, visoko na nebu gdje se spaja s izmaglicom i vrtlogom gustih oblaka.
Mijić je isprva pohađao privatnu crtačku i slikarsku školu R. Scheffera u Beču (1904. - 1905.). Studirao je na akademiji u Pragu kod Vlahe Bukovca 1906., na akademiji u Münchenu kod P. Halma i C. Marra (1906.-1909.), te na umjetno-obrtnoj školi u Beču kod B. Löfflera 1913. - 1914. U Zagreb se preselio 1938. godine, te istovremeno intenzivno djeluje unutar kulturnog gradskog kružoka. Bio je član Društva hrvatskih umjetnika "Medulić" i često je izlagao na Proljetnom salonu. Prvu samostalnu izložbu priredio je u Salonu Ulrich 1920., a već iduće godine je u Blažuju s Vladimirom Becićem osnovao prvu umjetničku koloniju. Bavio se primijenjenom grafikom, sitnom plastikom, scenografijom i pedagoškim radom.

Tekst: Marta Radman, kustosica pripravnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Skip to content