NMMU: Kakvo je bilo djetinjstvo Danka Friščića? Kako je bilo odrastati uz tatu slikara i da li vam je on otkrio ljepotu svijeta umjetnosti?
DANKO FRIŠČIĆ: Moje djetinjstvo bilo je predivno! Unatoč izazovima koje život nosi, uz slikarstvo ono nikada nije prestalo i dalje je tu – predivno! Kako su moji roditelji oboje slikari, miris boja oduvijek je bio tu, a blizina ljepote umjetnosti bila je neizbježna – „Prelijepo prokletstvo ljepote“.

NMMU: Kakvi ste bili na likovnom u školi?
DANKO FRIŠČIĆ: Loš. Kad smo dobili zadatak da vodenim bojama ili temperom naslikamo “jesensko lišče” svi smo izišli na školsko dvorište kako bismo sakupili otpalo lišće “jesenskih boja” i kasnije ga naslikali. Problem je nastao kad sam sa zemlje dobrim dijelom pokupio i zelenog lišća, što se nije uklapalo u “koncept” – “predodžbu prikaza jeseni”. Poklonjena trojka odmah ?

NMMU: Kad ste shvatili da želite postati slikar i kako je vaš otac reagirao kada ste mu priopćili da i vi želite na „njegovu“ Akademiju?
DANKO FRIŠČIĆ: Ja sam jednostavno Slikar otpočetka pa onda nikakvih “priopćavanja” niti sličnih komunikacija među nama i u obitelji, pa i šire, nije bilo… sve jednostavno.

NMMU: Da li je za vas postojala alternativna slikarskom pozivu?
DANKO FRIŠČIĆ: Ne baš… možda Mutant ili Svemirac… robot??

NNMU: Da li ste s ocem pričali o umjetnosti, razmjenjivali ideje, tražili savjet? Ako da, koji ste zapamtili i primjenjujete li ga i danas?
DANKO FRIŠČIĆ: Nismo puno pričali… živjeli smo… možda jedan “input”, ne bih rekao savjet (koji me “dugoročno uvalio u probleme”) – da se u bojama koje vidimo nalaze i one koje ne vidimo!

NMMU: Na izložbi vašeg oca Ive Friščića u NMMU izložene su dvije slike na kojima vas je naslikao dok ste bili mali. Da li vas je često portretirao? Sjećate li se kako su nastale?

DANKO FRIŠČIĆ: Koliko znam jednom me portretirao uživo kao bebu, ali onda sam postao previše nemiran pa je morao pribjeći (sasvim legitimno) – fotografiji… Vjerujem da su ga i prestali zanimati direktni odnosi u jednom trenutku, okrenuo se “vizijama”

NMMU: Spomenuli ste da su umjetnički svjetovi vas i vašeg oca različiti, a istovremeno vrlo bliski. U čemu vidite sličnost, a što je po vama različito?
DANKO FRIŠČIĆ: Brzina je naša sličnost i razlika istovremeno. A bez boja ne bismo postojali ni on ni ja.

NMMU: Koja vam je očeva slika najdraža i zbog čega?
DANKO FRIŠČIĆ: Najdraža i jedino važna je moja ” De-Mentalna Slika” tate dok na plaži na Kalamoti/Koločepu crta zrnca pijeska i kamenčiće… uživa… prelijepa slika.

NMMU: Kakav je osjećaj izlagati istovremeno s ocem? Da li ste se ikada bojali uspoređivanja vaših stvaralaštva?
DANKO FRIŠČIĆ: Osjećaj je lijep no, nikada se ne možeš baš “odLIJEPiti”, zar ne??? Kaj bi se bojao? Pa ja sam prijatelj boja!!!

NMMU: Kojeg svjetskog umjetnika izrazito cijenite?
DANKO FRIŠČIĆ: Dragog Boga

NMMU: Zaokuplja vas motivika nadahnuta onostranim, fantastičnim svjetovima zasnovanim na žanru znanstvene fantastike koji se kao poveznica proteže i kroz recentne cikluse slika.
DANKO FRIŠČIĆ: Te žanrove “fantastike i fantazmagorija, onostranog”, pogotovo u takozvanim “C” ili “J” produkcijama, vidim kao mehanizme posezanja k pomaku od serviranih, servilnih, zatupljujućih i uništavajućih, robovskih, lažno kreativnih i nazovi “slobodoumnih” užasno iritantno-aktivističkih preplaćenih koncepata. Naravno da najviše volim Mutante! “Ritam Zločina u kabinetu Dr.Kaligarija”,”Izbavitelj”, „Gosti iz Galaxije” (ali inverzija – mi kao čudovišta ili prelijepi stranci u nekom potpuno nezamislivom stranom svijetu!), naravno Otok Dr. Moreaua je Grozna Inspiracija.

NMMU: Da li ste ikada imali priliku naslikati scenografiju za neki SF film i da li biste to voljeli?
DANKO FRIŠČIĆ:To bi bilo Fenomenalno!! Scenografiju ili “Koncept Art” za neki dobar otkačeni suludi scenarij / igricu il kaj već, bilo bi predivno izbrijati, jer sve ide unutra! Zapravo to i radim cijelo vrijeme ?

NMMU: U vašem radu inspiriraju vas i književna djela, koja biste izdvojili i zbog čega?
DANKO FRIŠČIĆ: Kaj se tiče teksta … i papira kojeg obožavam, puno “Čita(majmun od Tarzana)m” – uvijek paralelno hrpu različitih stvari, žanrova, stripova, knjiga, pripovjetki, dnevnika i tjednika… Dunja me hoće ubit svaki dan jer je sve puno pobacanih literatura za kojima posežem izmjenično. Sve je jedna knjiga, jedan tekst, jedna slika!

NMMU: Koliko je svijet u kojem ste odrastali drugačiji od ovog u kojem danas živite? Što vam nedostaje iz „starih“ vremena i bojite li se neizvjesnosti vremena u kojem živimo?
DANKO FRIŠČIĆ: Nemam nekavih razlika u tom smislu…Svega ima…možda premalo C/B fotokopija, pausa i letraseta.

NMMU: Kada biste se mogli opisati jednom bojom koju biste odabrali i zašto?
DANKO FRIŠČIĆ: Moja boja je ona koju NE VIDIM! Zapravo one ne postoje, a mi smo u stalnoj vječnoj potrazi za SPEKTROM!! (Tajni Agent)

Razgovarala: Lana Šetka
Reprodukcija: Danko Friščić uz svoj portret u postavu izložbe svog oca Ive Friščića u NMMU. Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Skip to content