Vlaho Bukovac
(1855. – 1922.)
Portret Ljudevita Vranyczanyja, 1898.
ulje na platnu
80x79,7 cm
MG-285
Vlaho Bukovac (1855.-1922.), začetnik je hrvatske moderne. Znatiželjan i pustolovan duh vodi ga već kao dijete u Ameriku. Zahvaljujući panslavenski usmjerenom književniku, Medi Puciću i biskupu Strossmayeru odlazi na školovanje na parišku akademiju, École des beaux-arts. Slika pod utjecajem Alexandra Cabanela, eklektičnog slikara povijesnih i religioznih kompozicija u duhu službenog akademizma. S vremenom upoznaje impresionističko slikarstvo i orijentalizam te razvija svoj likovni izraz oslanjajući se na realizam, impresionizam i povremeno simbolizam. Nakon završenog studija 1880. zahvaljujući uspjesima na Pariškim salonima, u Parizu otvara atelje. Istodobno slika u Dalmaciji i Engleskoj, a 1893. nastanjuje se u Zagrebu gdje inicira 1895. izgradnju Umjetničkog paviljona, a 1897. osniva Društvo hrvatskih umjetnika koje se suprotstavlja Kršnjavijevom Hrvatskom društvu umjetnosti, osnovanom 1879. pozivajući umjetnike na slikanje u pleneru i time daje zagon hrvatskoj moderni. Pod njegovim utjecajem slikari počinju slikati svjetlijom paletom, odbacujući galerijski smeđu ton, tvoreći varijanta hrvatskog realističkog slikarstva svijetla kolorita zvanu zagrebačka šarena škola. Zbog neslaganja s Kršnjavim, Bukovac odlazi najprije u Cavtat 1898., potom 1903. u Prag kao profesor na tamošnjoj akademiji.
Riječ je o portretu vlasnika palače Vranyczany u kojoj je smješten današnji NMMU. Barun je bio veliki poklonik umjetnosti i mecena umjetnika koji su se okupljali ne samo u zagrebačkoj palači već i na njegovom imanju u Oroslavlju gdje je portret i nastao. To je jedan od tipičnih Bukovčevih portreta zagrebačkog razdoblja. U plain- airu koji je naznačen samo s dvije cvjetne crveno-zelene vitice koje se spuštaju po svijetloj površini zida, sjedi dostojanstveni, samosvjesni muškarac. Vrhunsko kolorističko umijeće, dano suhom fakturom i raznosmjernim potezima kista, Bukovac je iskazao u kolorističkoj skali koja se kreće od različitih svijetlih bjelkasto, bjelokosnih i bež tonova. Slikareva dedikacija u desnom donjem kutu i obiteljski grb u gornjem desnom govore o važnosti osobe kojoj to nije bilo nebitno istaknuti. U privatnom vlasništvu čuva se Knjiga gostiju dvorca Gornje Oroslavlje u kojoj su, u znak zahvale, umjetnici ostavljali svoje crteže. Barun se također zanimao za egzotično bilje koje je bilo posađeno u dvorištu zagrebačke palače u kojem se nalazila i sjenica.
Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.