Vlado Martek
Više, malo, dosta, 1990.
kombinirana tehnika (olovka, tempera, staklo, papir)
MG-6326

U svijet likovne umjetnosti Martek je ušao kao pjesnik i član „Grupe šestorice autora“, neformalne zagrebačke grupe prijatelja čiji je rad 70-ih godina obilježila konceptualna umjetnost. Nezadovoljan komunikacijskim potencijalom poezije, Martek se 1969. okreće vizualnim istraživanjima: ispisuje pjesme na velikim formatima papira; izrađuje tzv. poetske objekte načinjene od knjiga, čavala, gline, zrcala, grafitnih olovki itd. pa po ispisuje kratke tekstove; kreira seriju tekstova-crteža koju naziva liromape. S prestankom rada Grupe šestorice autora, Martek svoja istraživanja sve tješnje veže uz tradicionalnu poeziju, s jedne strane, i tradicionalne žanrove crteža i slike, s druge. Slikama se – crtežima, kolažima, akrilima na papiru, ali i fotografijama - kako kaže, okrenuo kada je pritisak emotivnog iskustva bio preveliki da bi ga se ignoriralo i kada je pomislio da, za razliku od riječi, slika lakše komunicira s ljudima. Tako od 1975. do 2005. stvara više stotina crteža koje zove piktogramima. "Stvorio sam dvadesetak svojih simbola, motiva. (...) Embrion je bio slovo B, na primjer, ne zato što sliči grafički, nego zato što je po važnosti za mene na drugom mjestu. Prvo je kućica, osnovni element, arhetip sigurnosti.", kaže Martek. Svojstvo je piktograma da stoji na pola puta između riječi i slike, a to svojstvo obilježava i ovaj crtež. Na njemu su svi motivi svedeni na znak. Prizor je crtan veliki kistom i očito je nastao brzo; nema dorade, nema greške; sve što je u tom trenutku zaokupljalo autora moralo se što prije utjeloviti u crtežu, a on takav kakav jest – piktogram, rebus, ikona? – poziva na dijalog. Moji crteži „su rječiti, a istovremeno to i nisu (…) Najviše volim kad ih se doživi kao poeziju koja je crtana.", kaže Martek.

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.