Josip Franjo Mὔcke
(1821. - 1883.)
Portret Marijane Jakabffy, 1871.
ulje/platno, 52,4 x 42cm
MG-92

Josip Franjo Mὔcke (1821. - 1883.), jedan je od onih akademskih stranih slikara koji su se udomaćili u Hrvatskoj, ali nisu zauvjek u njoj i ostali. God. 1875. vraća se u rodni Pećuh. Za svog sedamnaestogodišnjeg boravka u Slavoniji i Zagrebu, s povremenim prekidima zbog slikarskih naruđbi u Austriji i Mađarskoj, izradio je brojne portreta zahvaljujući svojoj spretnosti da se poveže s, još uvijek, glavnim naručiteljima umjetnina u Hrvatskoj, plemstvom i svećenstvom.
Nakon završene bečke akademije koja prednost daje slikanju portreta, povijesnih i sakralnih kompozicija, početkom pedesetih godina 19. stoljeća dolazi u Slavoniju. Zajedno sa slikarima pejzažistima Hugom von Hὂtzendorfom i Adolfom Waldingerom te portretistima Franjom Pfalzom, Franjom Giffingerom i Ivanom Morettijem čini prvu autentičnu umjetničku skupinu u nas, Osječki slikarski krug. U Zagreb se seli 1865. te osniva slikarski atelje koji će, između ostalih učenika, pohađati Ferdo Quiquerez (1845.-1893.) i njegova kći Marijana. Osim nekoliko ranih reprezentativnih portreta iz obitelji Eltz, Mὔckeovi portreti imaju sve osobine kasnog bidermajera, postepeno prelazeći prema realizmu, pa i onda kada slika plemenitaške portrete. Jedino što ih razlikuje od građanskih portreta jest obiteljski grb u gornjem desnom kutu slike.
Portret kćerke, slikarice Marijane Jakabffy (1845.-1919.) iz Mὔckeoeva zagrebačkog razdoblja, jedno je od njegovih najuspiješnijih ostvarenja na kojem je opis pojedinosti sveo na minimum, a realističkim pristupom ne idealizira lik vlastite kćerke, pronikavši i u psihološko stanje mlade žene.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.