Antun Motika
Muslimanka, 1934.
ulje, platno
96 x 70 cm
MG-2038
Slika Muslimanka iz 1934. prezentira Motikinu poetiku strastvenog subjektivizma. Iskustva francuskog postimpresionizma razvijao je uz sve slobodniju primjenu uobičajenih umjetničkih materijala i postupaka. Trenutak lirske ljepote Motika prati arabeskom harmoniziranih tonova. U viziji svijeta bez težine u kojem se figurativno ostvaruje tek treptajem boje Motikina se suptilna poetika razvija prema apstrakciji.
Antun Motika započet studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu zamjenjuje slikarstvom i diplomira 1926. Nastavlja se usavršavati kod Ljube Babića. Objavljuje karikature u listu Koprive (s pseudonimom Lopata) i često eksperimentira likovnim tehnikama. Od 1929. do 1940. predaje crtanje u mostarskoj gimnaziji. Uz studijske boravke u Parizu 1930. i 1935. u Motikinom se mostarskom opusu sve jače apstrahira pojavnost. Od povratka u Zagreb 1941. dvadeset godina na Školi primijenjene umjetnosti predaje kolegije tekstila, fotografije i keramike te sustavno eksperimentira kolažem, dekalkomanijama, „dimnicama“, fotografikama i organskim materijalima. Izlagao je na Venecijanskom bijenalu 1942. i 1952. Ciklusom crteža Arhajski nadrealizam izloženim u Zagrebu 1952. potpuno izlazi iz svih ideoloških dogmi i socrealističkih opterećenja suvremenog mu likovnog, ali i društvenog trenutka. U težnji oslobođenja od svega izvanumjetničkog, crtež kao umjetničko polazište prožima sve faze Motikina stvaralaštva. Od 1953. je u Rogaškoj Slatini i na Muranu izradio velik broj staklenih skulptura s kolorističkim intervencijama. Oblikovao je i keramiku i sitnu plastiku (medalje i plakete) u željezu.
Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb