Josip Račić
Kavana na bulevaru, 1908.
akvarel/papir
209 x270 mm
MG-763

Uz Miroslava Kraljevića, Oskara Hermana i Vladimira Becića, Josip Račić jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog slikarstva. Rođen je u Zagrebu 1885. u kojem je učio litografski zanat. Odlazi u München 1904. gdje pohađa slikarsku školu Antona Ažbea, da bi u istom gradu 1905. na Akademiji za likovnu umjetnost počeo studij slikarstva. Posebnu dionicu u njegovom slikarstvu čine akvareli nastali u Parizu. Opijen zovom Pariza, Račić je u njega stigao ne završivši akademiju u Münchenu. Posjećuje Louvre, kopira stare majstore, upija impresionizam i postimpresionizam te se prepušta dinamici gradskog života. Uz portrete, sve se češće javljaju tipični pariški motivi: mostovi, parkovi, kavane, bulevari itd. „Kavana na bulevaru“ možda je najpoznatiji Račićev akvarel.

Ovaj noćni prizor plijeni pažnju, prije svega, kontrastom između svjetla koje dopire iz unutrašnjosti kavane i polumraka koji dominira pločnikom po kojem šeću prolaznici. Lica prolaznika, vrsta odjeće ili njezini detalji, nisu specificirani; sve je podređeno kontrastu svjetla i polumraka kao i osobitom ritmu kojeg Račić postiže nizom osvijetljenih prozora na fasadi zgrade, s jedne strane, i špalirom prolaznika na nogostupu, s druge strane. Ono što „Kavanu na bulevaru“, međutim, čini izuzetnom je slikarev pogled kojim konstruira prizor. Sama kavana, kao i prolaznici, smješteni su u drugom planu, dok prvi plan zauzima polumrak pločnika. Upravo u tom polumraku, u tom praznom prostoru, možemo zamisliti slikara kako promatra scenu kojoj je tako blizu – doslovno preko puta! – a od koje je opet tako jasno odvojen. Štoviše, u tom prostoru možemo zamisliti i sami sebe dok svakodnevno, napola prisutni, napola distancirani, promatramo svijet koji nas okružuje.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb