Vjekoslav Parać
Cipal na tanjuru, 1932.
ulje, platno
27.2 x 34.5 cm
MG-1683
Vjekoslav Parać je primjetnim utjecajem impresionističkog i post impresionističkog esteskog koda obilježen kao „učenik francuske škole“ (Ecole de Paris). Slika Cipal na tanjuru predstavlja svojevrsni anakronizam unutar europskog slikarstva 30-ih godina 20. st, ali korespondira sa slikarskim tendencijama unutar hrvatskog kulturnog kruga. Nakon što je završio akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1926. (klasa Ljubo Babić), Parać odlazi na usavršavanje u Pariz (1929. - 31.) kod poznatog učitelja i kubističkog slikara Andréa Lhote. Kubističke tendencije imale su minimalan utjecaj na mladog i talentiranog slikara, koji je svoj modus operandi utjelovio u maniri francuskih velikana s kraja 19. st. (Claude Monet, Pierre - Auguste Renoir).
1935. Parać se zaputio u Rim na Academia di Belle Arti kako bi naučio temelje fresko slikarstva. Nakon školovanja u Rimu vraća se u rodni kraj gdje izvodi freske u crkvama na Klisu i u Solinu. Život dalmatinskog težaka zamijenio je monumentalnim i „epskim“ freskama biblijske tematike. Kao profesor radi na zagrebačkoj Akademiji od 1950.-1972. Punopravni član JAZU (danas HAZU) postaje 1973. Uz slikarstvo bavio se grafikom te izradom scenografije. Dobio je nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1975.
Tekst: Zlatko Tot, kustos – pripravnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: iz foto-arhive Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb