Ivo Lozica
(1910. – 1943.)
Nosač pijeska (Pržinar), 1942.
bronca
54 x 22 x 23 cm
MG-1394

U Korčuli je 1923. –1925. godine polazio kamenoklesarsku školu, gdje ga je uočio F. Kršinić i uputio na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je 1926. – 1930. godine studirao kiparstvo (R. Valdec i R. Frangeš Mihanović, a 1933. završio specijalku kod I. Meštrovića. Kao stipendist francuske vlade 1933. – 1934. godine, polazi École des beaux-arts u Parizu. Od 1935. živio je u Splitu, a od 1938. godine predaje na akademiji u Zagrebu. Godine 1942. otišao je u rodnu Lumbardu, gdje je rano smrtno stradao. Surađivao je na realizaciji Meštrovićevih projekata u Otavicama (mauzolej) i Splitu (atelijer).
Oslonivši se na mediteransku kiparsku tradiciju (F. Kršinić), posebno na osjećaj za svjetlo i formu, te na pariška iskustva (A. Maillol, A. Rodin i A. Bourdelle), ostvario je jedinstven opus u nizu intimističkih, lirski oblikovanih aktova oblih volumena, treperave površine te anticipirao poslijeratne kiparske sinteze u Hrvatskoj u odnosu figuracije i apstrakcije.
Početkom 1940-tih godina, realističkim pristupom oblikovao je i dinamično pokrenute skulpture socijalne tematike, s motivima iz dalmatinskoga života u kojima je vidljiv pomak od lirsko -meditativnih motiva k realizmu, povezivanje socijalne tematike i neusiljene figuracije izražajno modeliranih masa. Robusni muški akt Pržinara je s naglašenom napetom  muskulaturom na grubo modeliranoj formi opterećenog tijela.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content