Portret Ane Krešić
(1852.-1856.)
ulje/platno
78 x 59 cm
MG-77

Portret Miška Krešića
(1852.-1856.)
ulje/platno
78 x 59 cm
MG-78

Vjekoslav Karas slikar i skladatelj te jedan, uz Josipa Račića, od mitskih hrvatskih umjetnika koji je zbog nerazumijevanja okoline život okončao samoubojstvom. Karasovo nesustavno slikarsko školovanje započinje skromnim podukama kod karlovačkih slikara amatera. Zahvaljujući pokroviteljima, 1838. odlazi na školovanje u Italiju, najprije u Firenzu gdje ga zadarski slikar Franjo Salghetti Drioli (1811.-1877.) upućuje u tamošnje atelje, kopira u crkvama i javnim zbirkama te pohađa satove anatomije na Velikokneževskoj akademiji. Od 1841. do 1847. boravi u Rimu gdje se upoznaje s romantičarsko-religioznim slikarstvom Nazarenaca. U Rimu upoznaje i riječkog slikara Ivana Simonettija (1817.-1880.). Za povremenih boravaka u Zagrebu prihvaća Gajeve ilirske ideje. Zbog nepovoljne materijalne situacije, 1848. konačno se vraća u Hrvatsku. Stalna neimaština prisiljava ga da putuje po Hrvatskoj i Bosni te prihvaća ponuđene narudžbe. Od 1852. do smrti naizmjenično živi i radi u Karlovcu i Zagrebu.

Karasov se slikarski opus stilski kreće između klasicizma, nazarenskog romantizma i bidermajerskog realizma, a portreti supružnika Krešića njegov su antologijski vrhunac. Oba portreta sažeta su u formi, bez opisa pojedinosti, neuljepšanih fizionomija građanskog sloja koji društveno napreduje. Psihološka karakterizacija ogleda se u stisnutim usnicama i prodornom, gotovo grubom pogledu, a ruke Ane Krešić remek djelo su uspjelog realističkog prikaza. Kao i kod većine svojih slika Karas nezadovoljan kvalitetom portrete nije potpisao, budući je po vlastitim riječima »uvijek težio da bude bolji«.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb