Edo Murtić
Na straži, 1946.
ulje/platno
138 x 108,4 cm
MG-1674

Iako vremenski pripada razdoblju socrealizma, slika Na straži (1946.) samosvojni je otklon od te poetike. Pristoji joj tek formalno – temom, dok se stilsko-figuralnim postekspresionizmom otklanja od nje. U slici se očituje socijalno-kritičko nerafinirano nasljeđe grupe Zemlja i „čisto slikarstvo“ Grupe trojice. Slika kao da utjelovljuje Picassovu doktrinu iz 1945.: Ne, slikarstvo nije stvoreno za dekoraciju apartmana. To je instrument ofanzivnog i defanzivnog rata protiv neprijatelja. U angažiranu ekspresivnu figuraciju partizana utkane su i reminiscencije na osebujni naturalizam F. Goye, iznjedren iz tradicije španjolskog slikarstva 17. stoljeća (D. Velázquez). Edo Murtić (1921. – 2005.) početkom šezdesetih razvija prepoznatljiv apstraktni slikarski stil dinamične geste i intenzivnog kolorita kojim postaje najutjecajniji i najpoznatiji umjetnik visokog modernizma u socijalističkoj Jugoslaviji, s respektabilnom karijerom na međunarodnoj sceni. U SAD-u je ranih 50-ih upoznao Jacksona Pollocka, što je za njega značilo novu slikarsku slobodu. Za razliku od polokovskog prskajućeg automatizma akcijskog slikarstva, Murtić slika kolorističkom ekspresijom. Školovao se kod najvećih umjetnika svog vremena na akademijama u Zagrebu i Beogradu (P. Dobrović, Lj. Babić). Kao uvjereni socijalist bio je sudionik NOB-a, a kasnije kao istaknuti kulturni djelatnik pobornik demokratskih vrijednosti. Njegova karijera s izrazitim intenzitetom i utjecajem trajala je šezdeset godina, a nakon uzleta u figuraciju osamdesetih do smrti ostaje apstraktnim slikarom raznorodna opusa.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb