Fragmenti melankolije je postav zbirke Nacionalnoga muzeja moderne umjetnosti zasnovan na kustoskom konceptu Željka Marciuša koji prati psihološku karakterizaciju umjetnosti od sredine 19. do 21. stoljeća. Kustoski koncept nadilazi stilsku klasifikaciju građe te u različitim umjetničkim disciplinama (slikarstvo, crtež, fotografija, skulptura, prostorni objekt) interpretira teme melankolije, metafizike i nadrealnoga uvodeći publiku u svijet tajnoga, pritajenog čovjekova bivanja koje traži ono nešto, ujedno ukleto i melankolično. …

Medicina tumači pojavu melankolije kao bezvoljnost, potištenost, zlovolju, malodušnost, osjećaj uzaludnosti i depresiju, kao posljedicu nekoga gubitka ili straha od gubitka. To je i nestabilno stanje ljudske naravi koje umjetnik projicira u predmete, stvari i snoviđenja, uključujući snove, nostalgiju i sjećanje što se ogleda u sjetnim, ništavnim pojavama i prikazima. Projekcijom nutrine na predmet opažaja umjetnici pridaju motivu bremenitu svrhovitost ili gubitak središta. Za izložbu su izabrani slikovni signali u proširenomu značenju slike poput sjena koje se protežu praznim, otežalim i nijemim motivima. Prisustvujemo nutarnjemu motrištu, metafizičkoj i nadrealnoj predodžbi kojom predočujemo i zamišljamo iza stvari, iza i iznad fizičkoga, nadajući se ontološkoj esenciji, nedostižnoj smislenosti i analizi duševnosti čovjeka i umjetnika.

Na izložbi će biti prikazani radovi koji prikazuju povijesnost teme od Nikole Mašića, Bele Čikoš Sesije, Marka Rašice preko Emanuela Vidovića, Milana Steinera, Vilka Gecana, Milivoja Uzelca, Ljube Babića, Frane Šimunovića  do  Miljenka Stančića, Zlatka Šulentića, Josipa Vanište, Ljube Ivančića,  Željka Lapuha, Gorana Trbuljaka, Josipa Klarice, Ivana Posavca, Mije Vesovića, Ante Rašića, Zlatna Vrkljana, Roberta Šimraka, Zoltana Novaka, Tomislava Buntaka i drugih.