U Modernoj galeriji otvorena izložba 20 godina grupe Contra

CONTRA je trajanje, slijed i prilog evoluciji davnih kvaliteta koje ostaju i koje će sigurno nadahnjivati svako novo vrijeme istaknula je u svom govoru pred mnogobrojnim uzvanicima na otvorenju izložbe 20 godina grupe Contra, ravnateljica Moderne galerije Biserka Rauter Plančić. Izložbu koja je 17. listopada otvorena u Modernoj galeriji , a za koju je ravnateljica MG odabrala više od stotinu i dvadeset slikarskih, kiparskih i scenografskih ostvarenja umjetnika koji posljednjih dvadeset godina djeluju kao neformalna umjetnička grupa, javnost će moći razgledati do 24. studenoga. Iako stilski autonomni i vjerni vlastitoj poetici i svojevrsnom izričaju, slikari Vladimir Blažanović, Tihomir Lončar, Vladimir Meglić, Željko Mucko, Goran Petrač, Davorin Radić, Velimir Rački, kipar Petar Ujević i scenograf i glazbenik Žorž Draušnik povezani su istim poimanjem umjetničkog djelovanja kao poziva i inovativnim dijalogom s povijesnim uzorima.

Uz ravnateljicu Moderne galerije u bogato ilustriranom katalogu izložbe o grupi Contra pisao je akademik Tonko Maroević koji je ispričao svoj izostanak i zamolio da se pročita odlomak iz njegovog teksta: Iznimno primjerenom u svrhu objašnjavanja „Contrinih“ polazišta dolazi mi rečenica koju je ispisao veliki povjesničar umjetnosti Giulio Carlo Argan Slikarstvo je stari i gotovo zastarjeli instrument, ali još uvijek djeluje i, koliko znademo, nije pronađen neki drugi koji bi, ako znademo na njemu izvoditi, proizveo istu kvalitetu zvuka.

Sigurno je da „contraši“ ne dijele Arganovu imanentnu skepsu s obzirom na slutnju „gotovo zastarjelosti“ slikarstva, ali itekako mogu podijeliti arganovsko poimanje nezamjenjivosti slikarstva kao instrumenta specifične zvučnosti i posebne kvalitete. Zapravo im može i mora biti poticajnom ideja o nužnom znanju izvođenja. Ako za „contraše“ slikarstvo nije baš zastarjelo, itekako znaju da je ono staro. Čak su i ponosni na to, pa ih nije strah ni stid tražiti pretke i na povećoj vremenskoj udaljenosti. Iz lucidnih opaski njihova člana Davorina Radića dade se zaključiti kako im nije cilj obični akademizam niti školničko shvaćanje zanata, nego se idealnim prethodnicima okreću da provjere i odmjere svoje pomake ili dokaze vjernosti. Posebno je zanimljiva Radićeva tvrdnja o zakonomjernosti hrvatskih „minhenovaca“: Račića, Kraljevića i Becića i legitimitetu njihove moralne poduke, koja nije uvjetovana izazovima aktualnosti, nego je duboko motivirana težnjom prema svevremenosti na koju se oni žele nadovezati.

Dobra je strana – neizričitog i neformalnog – programa grupe „Contra“, što svoje članove ne ograničava ni smjernicama ni zabranama, nego se podrazumijeva da svatko može i treba razvijati vlastite karakteristike i individualno nadograđivati na onome što je stekao svojom prethodnom orijentacijom i dobio posebnim školovanjem. Grupu sačinjavaju umjetnici stasali u drugoj polovici 20. st. u razmaku od desetak godina, a sazreli su u 80-im i 90-im godinama istoga vijeka. Među slikarima čak petorica su diplomirali kod istoga mentora, Vasilija Jordana, koji im je bio pri ruci i kad su se nastojali organizirati, a svakako im je mogao poslužiti primjerom više no solidne izvedbe i blage metafizičke patine naslikanih kadrova. Ostala dvojica završili su školovanje kod Biffela i Goldonija, kipar je diplomirao kod Ružića, a glazbenik je prošao Muzičku akademiju i višestruko te kompleksno formiranje. Svi su pak ustrajavali na ovladavanju baštinjenim vještinama.

Prisutnima se u ime grupe Contra obratio Goran Petrač, a violinist Orest Shourgot izveo je Sonatu br.5 „Matthieuu Crickboom“ Eugène-Auguste Ysaÿea kojom je izložba otvorena.

Kolačići