Stotinu izloženih fotografija bile su zanimljiv i poticajan uvid u razvoj fotografskog medija od samoga njegova počela do danas. Izložene francuske fotografije predstavile su sve presudne točke tehnološkog i koncepcijskog razvoja te posebne likovne discipline u umjetnosti od najstarijeg svjetlosnoga zapisa Nicèphorea Nièpcea iz 1826. godine pa do danas. Od spomenute Nièpceove heliografije, kronofotografije Etinnea - Julesa Mareya iz 1883. i autokroma Etiennea Clémentela iz 1916. godine, neprekidno se skraćivalo vrijeme ekspozicije i povećavale mogućnosti izrade kopija, pa se fotografija počela koristiti u komercijalne, političko-propagandne i znanstvene svrhe. Majstori poput Mayer i Piersona ili pak Félixa Nadara bilježe kontinuirane društvene i socijalne promjene toga doba, osobe, ali i zanimljive vizure Pariza i francuskog sela. Fotografijom se i služe i bave i znanstvenici i umjetnici, pa izložba tako obuhvaća i fotografske portrete velikana poput pisca Charlesa Baudelairea ili slikara Henryja de Toulousea Lautreca. Fotografije velikih slikara poput Edgara Degasa i Pierrea Bonnarda svjedoče o bliskosti dvaju likovnih izričaja, a surealistički eksperimenti Mana Raya i Dore Maar zapravo ih sjedinjuju. Za svjetsku je povijest novinarstva značajan doprinos francuskih fotoreportera poput Janine Niépce i Sabine Weiss, modnih fotografa poput Franka Horvata ili pak novinskih foto-agencija poput Magnuma i posebice jednog od njezinih osnivača, velikoga majstora life fotografije Henrija Cartiera Bressona. Zaključujući 20. stoljeće umjetnici poput Valérie Belin, Valérie Belin ili Franka Perina ostvaruju slike ili pak instalacije transformacijama fotografskog medija.
Tekstualna interpretacija svakoga izloška i autora bila je posebna prilika za upoznavanje fotografskih tehnika, tema i shvaćanja u Francuskoj, ali i u svijetu općenito.
O kontinuiranom i konstitutivnom utjecaju francuske fotografije na naše autore riječ je pak u tekstu dr. sc. Marije Tonković, povjesničarke hrvatske fotografije.
Autorica izložbe 100 x Francuska Sophie Schmit, povjesničarka umjetnosti, novinarka i kustosica, tu je međunarodnu izložbu priredila je pod pokroviteljstvom francuskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Radovi su izabrani iz triju najznačajnijih svjetskih javnih fotografskih zbirki (Bibliothèque National de France, Musèe d'Orsay, Centre Georges Pompidou) te iz brojnih drugih državnih i privatnih kolekcija (École nationale supérieure des beaux-arts, Pariz i Donation Jacques Henri Lartigue, Pariz i druge).
Izložba je u Zagrebu organizirana u suradnji s Francuskim institutom i kao doprinos Mjesecu frankofonije, multikulturalne manifestacije koja promovira francuski jezik i frankofonsku kulturu uopće.
Izložba je u Zagrebu realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Ureda za kulturu Grada Zagreba i sponzora: Privredna banka Zagreb i Peugeot Hrvatska
Féau Théophile, Izgradnja Eiffelovog tornja, prosinac 1888.- siječanj 1889.