Pažljivo promišljanje motiva i odabira trenutka kada se i motiv i trnutak pretvaraju u sliku, je ono što ciklus mare morlacco čini mnogo višim od specifične pejsažne činjenice. Strategija Miljenka Domijana u pristupu pejsažu, ali i fotografiji kao mediju uopće, je gotovo konceptualna, krajnje reduktivna. Ona tom morlačkom kraju u kojem se u jedinstvenu cjelinu stapaju morska pučina, varljivo nebo i stjenovito kopno, oduzima svaku mogućnost trivijalne deskriptivnosti. Ovdje se radi o promišljanju svijetu, pa premda se taj promišljaj odnosi na mali fragment vidljiva univerzuma, na mare morlacco, u njemu su sadržane dubinske nezapažene ljepote i slojevi memorije. Svijetlo što je sažeto u prostoru slika mare morlacco, ne označava samo stvarnu dimenziju krajolika i dinamiku njegovih mijena. Ono, sublimirano istodobno u dubini tih slika, daje tim slikama onu magičnu auru kojom – makar i jednokratno – zrači i ostaje u svijesti kao poruka jedinstvene povezanosti svijeta izvana i onog koji pritajeno i nevidljivo živi u nama samima.

Miljenko Domijan je rođeni Rabljanin, koji je najveći dio života čuvao i štitio kulturnu baštinu, te se na taj način pokušao odužiti zavičaju. Za to je dobio brojne nagrade i priznanja ali i mnoge prigovore i pokude. Ovo mu je četvrta izložba fotografija nastala kao fascinacija morem.