Izložba radova Alfreda Pala prvo je antologijsko uprizorenje njegova slikarskoga opusa. Sadržava 80 ponajboljih slika iz ciklusa Logoraši, Stratišta, Kažnjenici, Letjelice, Stabla, Beštije i Gorući grmovi koje je umjetnik ostvario u razdoblju od 1960. do 2009. godine. Izbor eksponata, koncepciju izložbe i likovni postav potpisuje Biserka Rauter Plančić, a predgovor katalogu izložbe akademik Tonko Maroević.

Premda je Palovo stvaralaštvo desetljećima bilo u središtu pozornosti hrvatske likovne sredine posredstvom njegova sveprisutnog dizajnerskog opusa i brojnim nagradama ovjenčanih rješenja vizualnog identiteta najpoznatijih hrvatskih biblioteka, spoznaja o sveukupnosti njegova djela puna je praznina koje jr Moderna galerija ovom retrospektivom ispunila. Ono po čemu ga valja pamtiti nije samo njegov dizajnerski rad, nego i slikarstvo u kojem je tijekom pet desetljeća tihog i samozatajnog stvaranja ostvario niz začudnih djela vatrenog kolorita i samosvojne asocijativne izražajnosti. Sklon izrazu utemeljenom na čistim slikarskim vrijednostima udružio je staru tehniku enkaustike i ekspresivnu paletu u sintezu starog i novog, imaginativnog i stvarnog. Emocije koje izgaraju i objekcije na strahote koje je proživio sižei su i odlike njegova sugestivnog slikarskog govora gestualne apstrakcije i sarkastične fantastike.
Životna priča Alfreda Pala (1920.- 2010.) oduvijek je bila mješavina velikih tragedija i volje za životom koju ovjekovječuje snaga postignuća jednog umjetničkog opusa. I sam kraj velikog hrvatskog umjetnika u skladu je s umjetnikovim životom punim uspona i padova. Kao mladić od 20 godina i nesuđeni student arhitekture u holokaustu Drugoga svjetskog rata ostao je bez svih članova svoje obitelji. Pretrpjevši prvu logorašku internaciju na okupiranom teritoriju (Kraljevica i Rab), godine 1943. pridružio se partizanima gdje je kao odličan crtač imao vodeću ulogu u ilustriranju tiskovina i brošura za opismenjavanje boraca. Po povratku u Zagreb plodove svoga uspješnog vođenja „Ilustriranoga Vjesnika“ i „Kerempuha“ nije dugo uživao. Od godine 1949. do 1953. izdržavao je drugu logorašku internaciju na Golom otoku. Slijedilo je razdoblje diskriminacije i rada pod pseudonimom sve do 1961. kada je priredio prvu samostalnu izložbu i kada su mu život i stvaralaštvo krenuli opet uzlaznom linijom. Umjetnički iznimno aktivan u grafici, dizajnu i opremi knjiga, slikarstvu se posvećivao u ciklusima i unutar zidova atelijera. To ne znači, međutim, da mu je slikarski opus skromnijeg opsega. Sve do prometne nesreće - od posljedica koje je i preminuo 2010. godine – Alfred Pal ostvario je niz začudnih slikarskih djela koja svjedoče iznimno umijeće i neponovljivost njegova slikarstva posvećenog borbi za ljudsku slobodu i pobjedu stvaranja nad razaranjem.

Alfred Pal, Gorući grmovi, 2005.