Virtuoznost koja je desetljećima prebivala u tišini – tako bismo mogli nazvati umijeće i sudbinu Omera Mujadžića (Bosanska Gradiška, 1903. – Zagreb, 1991.), umjetnika koji je studij slikarstva upisao kao petnaestogodišnjak, a desetak godina nakon toga stvorio jednu od najvažnijih dionica hrvatske „nove objektivnosti“.
Povodom dvadesete obljetnice umjetnikove smrti i gotovo desetljeće nakon retrospektive u Umjetničkom paviljonu, u Studiju Josip Račić bila je postavljena izložba koja objašnjava malo spominjane sastavnice njegova opusa: magični realizam, simbolizam, eksperimente sa sivom paletom… Izložene slike, od kojih je dio javnosti potpuno nepoznat, pripadaju zbirci kolekcionara Marijana Hanžekovića, pripadnika treće generacije obitelji koja je s Omerom Mujadžićem gajila osobit odnos.

 

Omer Mujadžić, Pecanje, 1928.

Skip to content